VJETAR U DUŠI

Spalila sam davno sve mostove
Srušila  sve puteve
Vjetar je zameo tragove
Čini se kao da ni nema me
Izgradila sam kulu mramornu
Stavila vrata čelična
u njoj srce zatvorila
i zaključala
Ključ sam davno negdje izgubila
Do nje ne vode putevi
Zameli su je snjegovi

Ali ponekad, samo ponekad kad mrak mi oprosti
i kad svi grijesi dođu na naplatu
Kad me želja u snu prevari
Pa dođeš mi
Nježno me zagrliš, duša se umiri pa odmori
Poteku suze izdajice
Otope snjegove, potkopaju zidove
Rastoče okove
Dušu ogole

Prije zore nestaneš
Ostane samo
Suza na jastuku
Rana na srcu
I miris kao da si stvarno bio tu