PAZI DA NE PAZIŠ

 

Ima nekoliko stalno nalijećem na teme „majka dijete“ te doji, te ne doji, te valja ,te ne valja. Pa to cijele drame i filozofije oko dojenja pa se pitam:

–  Kako to da u vremenu kad se toliko pažnje posvećuje potrebama djece imamo toliko frustrirane i nezadovoljne djece?

Te pazi što će jest, pazi što će piti, obući, pazi da se ne isprlja ili ne stopi ne daj Bože, da ne padne i razbije koljeno..odmah zovu hitnu, čim progovori uči ga se pisati, čitati, jezike…(mogu razumjeti da ga se nastoji odvojiti od TV, računala, mobitela…itd)… ali ne mora s 5 godina znati čitati i pisati i na svom jeziku i na nekom stranom…ne mora ni na jednom, osim ako dijete samo ne pokaže interes za to.

Imam osjećaj da jadna djeca hodaju s onim „PAZI“ iznad glave.

Naša djeca su jela što je se imalo, jeli su Čokolino, Frutolino, kašice iz tegle i gle čuda svi zdravi. Dojilo se dok se moglo, i ako se imalo mlijeka. Ako se nema mlijeka ili  se više nije moglo iz raznih razloga nitko nije pravio drame oko toga, dijete bi jednostavno prešlo na umjetno mlijeko i nitko nije smatrao da radi nikakvu katastrofalnu pogrešku.

Mislim da će uskoro izmisliti novi poremećaj…”Post dojeći  stresni poremećaj”.

Nisam od onih koji vole govoriti. „U naše vrijeme je sve bilo bolje!“ ne mislim da je bilo bolje ili gore..svako vrijeme ima svoje dobre i loše strane…samo mi se nekako čini da su one loše prevagnule u ovom vremenu..mada ni ja nisam odgajala djecu ne znam kad, moje najmlađe ima 15 godina.

Ali ne čudim se ja toliko mladim majkama koliko s čudim bakama koje su najedanput zaboravile kako su one svoje odgajale i umjesto da tu „mudrost“ prenesu svojoj djeci koja su postala roditelji  one su zdušno prigrlile nove trendove, čak i više nego li mladi roditelji…ili se to meni samo čini…Ne znam…ali bude mi žao djece kad vidim pod kolikim su pritiskom.

Sjedim nedavno u pedijatrijskoj čekaonici s kćerkom do mene dijete od 7-8 godina pije sok i polije sok po majici, mama napravi dramu..jao pa kako ne pazi..pa kako će sad „od sramote“ pred doktoricu, jer će ova sigurno po tome zaključiti kako je ona neuredna mama, kako će u grad, u trgovinu…dijete zbunjeno gleda u nju, ja ne mogavši to slušati (iako se uvijek kunem da ću držati jezik za zubima)  kažem mu „…ne brini sad ti je majica baš zanimljiva….ima neobičan detalj.“ Dijete se nasmije a mama me pogleda ono „Što sad ova luda, pak, to govori“

Možda ja danas-sutra, ako doživim da budem baka, budem gora…ali ja sam svojima na vrijeme rekla ako se to slučajno ,ne daj Boža, dogodi da me ne puštaju blizu djece…ne želim svojoj vlastitoj djeci biti najgori neprijatelj s tim što ću pretjerivati i dramiti oko svega. A vi drage mlade mame ako želite i možete dojiti, dojite, a ako pak ne želite ili  nemate mlijeka jednostavno prijeđete na umjetno…evo vi ste tako odgojene pa ne mislite valjda da vam je zbog toga loše u životu? Bolje mirna i zadovoljna mama s bočicom u ruci nego li isfrustrirana i živčana koja doji!

Ako pravite dramu oko svega nemoj te se onda čuditi ako dobijete djecu koja budu pravilo dramu od svake sitnice…vi ste ih tome naučili!

Vivien Lee