Dođi mi kad ja i ti budemo 63…….
Hajde da se negdje kao sretnemo
Onako slučajno u prolazu
Ili na nekom izlazu
Možda na kolodvoru
Ja ću negdje putovati ti nekoga isprati
Ti ćeš mahati a ja ću bus propustiti
Pa ćemo se kao slučajno susresti
Ruke će nam se dodirnuti
I bit ćemo umorni, stari i sijedi
Možda ćeš me zagrliti a ja ću suzu pustiti
I s njom ću isplakati sve dane bez tebe
Svaku minutu u nju ću staviti.
Sjest ćemo na neku klupu negdje uz put
Ruke će nam se ispreplesti onako kako nikada nisu
Ti ćeš mi pričati…kao da se život u rečenice može staviti
Ja ću pozorno slušati..upijati..boju tvoga glasa i način na koji izgovaraš riječi
Sve ću to u srce staviti..jer znam, opet se moramo rastati.
Nećeš me pitati: „Kako si? ni „Jesi li sretna s njim.”
Neću ni ja tebe pitati sve se, ionako, u očima može pročitati
I nećemo reći: „Mogli smo mi svijet osvojiti!” a znamo da jesmo
Ja i Ti
I onda će kiša početi rominjati i mi ćemo se morati rastati.
Jer bit će to negdje potkraj ljeta kad dani k jeseni polako idu
I opet ćeš me zagrliti ja ću glavu na tvoje rame nasloniti
Eh, da barem tada mogu umrijeti…
Ostarili smo..šteta što nismo zajedno
Nema veze, znam da ćemo se opet susresti..jednom…nekada..negdje
I da nećemo biti ni stari ni sijedi
…uuu, ovo je prelepo.
Hvala 🙂