OSLUŠKUJEM JESEN, TOLIKO TOGA MI GOVORI O ŽIVOTU.

Jesen me posebno podsjeti na život. U njoj se nalazi tajna. Sunce, kiša, snijeg. Vjetar i mir. Ona označava kraj i početak. U njoj se nalaze sva godišnja doba. Ona daje plodove rada.

Za nju vrijedi ona:” Kako siješ tako i žanješ! Kako prostreš tako i legneš!” Ona je konači fizički dokaz našeg postojanja. U jesen opstaju prave ljubavi. U jesen ostaju plodovi. Znam voliš i ljeti, ali ako to preneseš u jesen, možeš reći da si volio. Ljeti si možda samo bio zaljubljen. Tu postoji razlika. Koju možda sada ne primjećuješ, ali s godinama uspiješ pronaći usporedbu ili razliku.

Toliko mudrosti vidim u jeseni. Gledam staricu koja me podsjeća na istinske vrijednosti u životu. Promatram joj život. Priča mi koga je voljela, s kim se zabavljala, prema kome je griješila. Slušam što bi promijenila.

Gledam i onog starca koji mi ukazuje na svoju verziju uspjeha. Za njega uspjeh nije biti bogat i slavan. Biti priznat i poznat. Biti na svim stranama svijeta, a zapravo ne biti ni na jednoj. Za njega je uspjeh oprostiti u pravo vrijeme. Prepoznati dobre prilike. Skloniti se od neprilike. Voljeti. Disati. Živjeti. Sve one male stvari, koje smo zanemarili jer mislimo samo na velike. A velike su male. Svakodnevne.

Volim starost. Toliko toga možeš da učiš od njih ako im posvetiš svoje vrijeme. Zato zagrlite svoje bake i djedove, tate i mame. Sve drage ljude koji šeću uz jesen. Kojima je lišće pozlatilo puteve. Recite im neka vam ispričaju svoje priče. Sigurna sam da ste već zaboravili koliko mogu biti zabavne jeseni.

Ako ih ne gledate samo kroz kišu, oblake i snijeg. Mnogo toga vam mogu dati, ako ih gledate kroz život. Mnogi su propustili sudjelovati u tuđim jesenima, ali kazaljke im ne mogu vratiti vrijeme. Vaše kazaljke još uvijek rade za vas. Možda ne dugo. Ali dovoljno da ima kažete hvala. Jer uskoro stiže zima. Zato nemojte reći da vas nisam upozorila, na nešto što i sami znate.

Znam, nisu svi živjeli živote vrijedne vašeg divljenja. Ali imaju svoje priče. Koje, ako ništa drugo vrijedi čuti. Da se neke stvari više nikad ne ponove. Jer zahvaljujući njima vi danas birate bolje. Zbog toga jeseni odavno imaju moje poštovanje.

Maja Bošnjak Pavlek