Čitam objave po facebooku i po portalima…Svi nešto mudri, pametni, puni razumijevanja, savjeta, te de ovo, te nemoj ono, te napravi ovako, ako želiš ovo nemoj ono…budi sretna, nasmiješi se ..(ma kako da se nasmijem kad mi se reži) otpuštaju, primaju….privlače, sretne misli, osmjesi, zen, nirvana… itd..
Pa pogledam sebe….zbrda zdola….ne znam jesam li pošla ili došla, ne možeš me uhvatiti ni za glavu ni za rep
Kad sam ljuta ne prizivam nikakve sretne misli već tražim ima li što pri ruci iz čega bi pucala, pošto ne držim oružje pri ruci (iz sigurnosnih razloga) onda dotična osoba dobije jezikovu juhu
Kad sam sretna, sretna sam.. pjevušim..(jest da svi začipaju uši ali mene to ne sekira), kad sam tužna povučem se u tišinu.
Ma znate što..eto njima njihovi mudri savjeti…ja da sam pametna k’o oni vjerojatno bi do sad imala jahtu i vilu negdje na mjestu boli glava….itd…
E, ali pošto nisam tako mudra i pametna ja nemam ništa već ovo malo duše….Malo li je?