
Stavila sam ruku baš na tvoja prsa
da ti snažne srca otkucaje čujem.
Ali noć se poigrala sa mnom
shvatila sam da te samo snujem.
Jednom sam ti usne poljubila kradom
tek toliko iz sna da te prenem.
Ali shvatih da zora je blizu
i vrijeme je da polako krenem.
Jednom mi se učinilo, tu si
da me krišom gledaš, onako, ispod oka.
I tek tada shvatih, što to u meni vrije
ljubav teče k’o rijeka duboka.
Ako ta ljubav uzajamna jeste
i moje želje nisu jednostrane.
Pregazi vrijeme, daleke daljine
i cijelog sebe ti privi uza me.
Ana Grdović
#dusanapapiru
Pingback: U NOĆI PUNOG MJESECA | Price iz života
Pingback: SUDBINA (upoznavanje) | Priče iz života