U NOĆI PUNOG MJESECA

Dala sam ti sva svoja jutra
sve svoje noći poklonila
U noćima punog mjeseca gledala zvijezdu padalicu
i čekala čudo da se desi

Dani idu
ja i dalje čekam čudo u noćima punog mjeseca
i zvijezdu padalicu
i sanjam most na kom se susreću duše izgubljene u vremenu
i polja suncokreta
i nas dvoje
i put kojim nikada nismo prošli

Duge mi noći čekanja
svaka noć godina
i svaka bora od tebe je poklonjena
i svaka sijeda k’o uspomena
i svaka zora ko da nije svanula

Još jednom mi dođi manje da boli
da lakše čekati mogu
trenutak izgubljen u vremenu
kojeg pronađu samo oni što čekati znaju

Vivien Lee