TI SI ODABRANA DJEVOJČICE

Mrak. Ne stidi se. To ti samo život poručuje da si potrebna. Gdje? Tamo gdje nisu svi.

Razmišljaš zašto ti? Zapravo o tome razmišljaš još od kada su ti se rastali roditelji. Smiri se. Ti si samo odabrana djevojčice. Da pokažeš svijetu da si voljena tamo gdje se obitelj dijeli na dvoje. Tamo gdje postoje dva doma. A sa dva doma i dvije sobe. Ponekad i dvije nove osobe. I male osobe osoba.

Znam nisi tako zamišljala život, ali ponekad život izmišlja za nas. Iskoristi to. Iskoristi život. Daj mu priliku. Iskrenu. Jednog dana ćeš shvatiti. Da odabrani imaju malo teži put. Da odabrani shvaćaju tuđe tuge. Oni govore empatijom.

Da odabrani se barem trude da ne osuđuju, pa čak i kada nešto ne shvaćaju. Da griješe i to prihvaćaju. Da ponekad moraju narasti da bi shvatili da su cijeli život bili veliki. Da plaču i smiju se. Da ne postavljaju noge onima koji su im napakostili.

Oni znaju da ne možeš saditi kaktuse, a brati jorgovane. Oni savršeno razumiju da ljubav možeš slati na daljinu. I da je to ponekad jedino moguće, jer kad si blizu govoriš nerazumljivim jezikom. A kad nešto ne razumiješ, onda počneš pričati gluposti. A kad počneš pričati gluposti..Dalje znaš. Zato, zagrli svoje roditelje.

Oni su samo ljudi djevojčice.

Narasti ćeš i ti. I savršeno razumjeti suštinu života. A možda i ne. Ali tako ćeš otežati jedino sebi.

Možda padneš i ti na ispitu. A možda na više njih. A možda prođeš od prve. Kako god bilo, ja navijam za tebe djevojčice. Ja navijam za tvoje roditelje. Oni su imali toliko prekrasnih trenutaka. Iz jednog si nastala ti. Moja odabrana djevojčice. Zašto ti ovo pišem? Zapravo ja ovo pišem za sve djevojčice djevojčica. Za sve dječake. Za sve odabrane.

Pisat ću ti još djevojčice. Pisat ću ti o jednom dječaku. Ma pisat ću ti o sebi….

Maja Bosnjak Pavlek