Moje dubine, za još jedno piće…
Neka bar ne bude problema,
tamo, tamo gdje me smrt čeka.
Iscrpljen kada dođem
do svog konačnog daha,
odlazeći u susret s čudovištem
druge strane ovog pakla.
Zabavljati ga još više,
sa vožnjom u moje dubine
i sjenama joj morskih pasa,
koje su me živog grizle
i trgale dušu s kandžama.
Zloupotrebljavanje je brojeva,
koji su izjedali izvorni grijeh.
Razbijali su me snažnim baladama,
dok večerao sam s Ozzom u paklu.
Ali ne, neću vam uljepšati smijeh,
odgovorom, gdje zvijeri izađu,
dok gledate se u staklu…
Ipak, ja samo sam smrtnik,
svom piću…
I drugoj čaši, vjerni glasnik…
Anton LaVida