
Nisu ni sve tuge iste…neke ljude pretvore u mudrace, neke u negativce. Stvar je u tome kako se nosiš s tugom.
Neke tuge su ,naprosto, tu i ne možeš ih izbjeći ali možeš promijeniti svoj stav prema njoj. Možeš dozvoliti da te promijeni, da sagori u tebi sve one nevažne, površne stvari.
Ničiji život nije savršen, svatko ima svoju bol i muku, samo neki ju prihvate i žive s njom, jer ništa ne mogu promijeniti ali unatoč tome imaju sretan i ispunjen život. Ona ih pretvori u ljude pune empatije, mudrosti, neke dobrote.
Neki ju riješavaju i pretvore svoju slabost u snagu, neki ju ne žele ni priznati, ni prihvatiti i onda ih ta muka izjeda i pretvara u ogorčene ljude pune zlobe i zavisti.
Ne podcjenjuj ničiju muku, jer svakome čovjeku njegova muka je najveća na svijetu ma koliko se tebi činila mala i beznačajna u odnosu na one neke “velike muke”.
Tuge se ne mogu uspoređivati jer kao što ni jedan čovjek nije isti tako ni jedna muka nije ista. Svatko dobije onoliko koliko može nositi.
Postoje jaki ljudi koji su u stanju prenijeti ono, kako narod kaže, što ni konj ne može izdržati, i postoje ljudi koje sitnice slome. Zato ne podcjenjuj ničiju tugu i muku čak ni kad je u odnosu na tvoju sitna i mizerna, njemu je najveća na svijetu.
Tuge se ne mogu izbjeći na tebi je što će napraviti od tebe.
Ne prosuđuj ljude prema onome što vidiš ……Nisu svi ljudi koji plaču tužni, ni nasmijani sretni!
Neki osmijesi kriju više tuge nego li sve suze svijeta!
Da nije tih tuga,da li bismo uopšte nešto i pisali ?
Istina…..
Pingback: NEBO BOJE PURPURA | Priče iz života