SUTRA JE NOVI DAN

Što misliš što će misliti di smo nestali?“

„ Da znaš da me nije briga.“rekla je „ Nemam namjeru nikome objašnjavati ništa“

I što sad?“ Upitao je

„Nema dalje. To je to. Znaš i sam. „ rekla je nastojeći  zadržati mir. „Svatko se vraća od kud je i doša, svome životu.“

Mora li tako biti?“ pitao je.. „ je li moralo ovako biti?“

„Nije! Sami smo si krivi!“ rekla je

„Bili smo mladi. Nismo znali, bojali smo se!“ pokušao je smisliti opravdanja

„ Sve su to samo izgovori. Krivi smo i plaćamo to … skupo.. preskupo.“ Rekla  je

„Znaš li da sam te ludo voljela, zapravo ta ljubav me održala na životu, ona je bila moja slamka spasa. Znaš i sam kako je bilo i da nije bilo te ljubavi tko zna što bi od mene bilo. Što sam te više voljela to sam te jače gurala od sebe. Bojala sam se da ne budeš kao i ostali, to ne bi mogla podnijeti, nikako. Znaš da te nisam nikada prestla voljeti, nikada.  Bojala sam se, na smrt sam se bojala. Pobjegla sam. Morala sam. Nisam znala drugačije. Pusti da ostane ovakvo. Ne pitaj me o mužu obitelji, pusti da sad budemo samo ja i ti barem ovih par sati koliko imamo.“

„Znaš da ni meni nije bilo lako. Uvijek si bila u centru pažnje. Svi su se vrtjeli oko tebe. Uvijek je bila neka frka oko tebe. Ja sam samo bio obični momak  iz susjedne klupe, kako sam se mogao natjecati s njima?“

„Nisi ni morao, ja sam vidjela smo tebe ostale  nisam ni doživljavala, znao si to. Morao si znati, primjetiti. Ja sam znala da me voliš, čekala sam da nešto poduzmeš, kažeš učiniš. Zašto nisi?!?

Znam da sam bila gruba i odbojna ali morao si znati koliko mi je stalo. Zašto, pobogu ništa nisi poduzeo? Sve je moglo biti drugačije.“

Zario je lice u dlanove…“Bojao sam se koliko i ti, možda i jače. Nisam vjerovao da ti je stalo  iako sam znao da je. Nisam vjerovao da imam šanse ikakve. Zašto ti nisi nešto napravila?  „Bila sam malo i ohola.“  Priznala je „Mislila sam: „ vidiš koliki oblijeću oko mene što on glumi budalu, najbolje da ja priđem prva. Ne pada mi na pamet, on je muško!“  Sad znam da je to bilo glupo od mene. „

„Kako sad nastaviti dalje živjeti? Hoćemo li uopće moći?“ pitao je

„Morat ćemo!“ kratko  je uzvratila i uzela  mobitel i pogledala na sat. „Kasno  je. Morala bi poći… i kako da se ja sad vratim k njemu, u njegov krevet s tvojim pečatom na sebi? Kako?“

Nagnuo se nad nju: „Ti si moja oduvijek i zauvijek i to ništa ne može promijeniti. Nema veze di i s kim spavamo. To neme nikakve veze moja si i gotovo!“

Tijelo joj se nekako instiktivno izvilo prema njemu. Ponovno je sve oko njih nestalo

„Sad bi stvarno morala poći.“ Rekla je i ustala iz kreveta. Pogledala se u ogledalo i prepala se žene koju je ugledala. Šminka joj je bila razmazana, usne natečene od poljubaca a oči su joj svijetlile ko dva reflektora. Samu sebe nije prepoznala. Brzo se umila i raščupanu kosu skupila u rep. On ju je posmatrao.

„ Što me gledaš? Ustaj moram ići, skoro će svanuti. Ne želim dodatne probleme i ovako ne znam kako ću preživjeti.“  Rekla je na rubu sloma.

Bez riječi je ustao je obukao se i izašli su iz sobe. Na recepciji nije bilo nikoga. Sjeli su u auto i krenuli. Vozili su se u tišini. Nitko od njih dvoje nije imao snage da više progovori i jednu riječ.

Stani tu molim te.“ Rekla je. „Ne želim da me voziš kući. Nije mi daleko, pješice ću.“ Nekako nije željel da zna di stanuje. Kao da ga je na taj način nastojala zadržati tamo di je i pripadao… u prošlosti, Zaustavio je auto, okrenula se poljubila ga i bez riječi izašla.

Kako se oprostiti sa životom? Da li ,uopće,  postoji riječi kojima  se čovjek oprašta od života, jer sve ono što slijedi je  svašta ali ne i život.

Otvorila je vrata izula se i tiho ušla u kuću. Obukla je spavaćicu i oprezno se uvukla u krevet. Muž je spavao snom pravednika. Vjerovao joj je, beskrajno joj je vjerovao. Sklupčala se od neke boli ali sretna i zadovoljna.

Počelo je već svitati a uskoro se i sunce pojavilo nagovještavajući još jedan vreli ljetni dan. Muž se promeškoljio u krevetu. Ustala je  , znala je da će ju čim otvori oči njegova ruka potražiti kao i svakog jutra, ali danas to nije mogla podnijeti , ne sad ,ne jutros, ne bi mogla izdržati njegov dodir.

Voljele je ona njega onako kako se voli netko tko tebe voli, netko tko je zavrijedio da ga se voli. Bila mu je dobra  žena, najbolja. Mnogi su mu zavidjeli na njoj, na njenoj ljubavi , na načinu na koji se odnosila prema njemu;  tiho i samozatajno, bila mu je beskrajno odana i vjerna, a izgledala je kao metak.  Kad se udala za njega svi su se čudili. Bio je siromašan ko crkveni miš,i nije bio  ništa  posebno.

Ona je bila kći jedinica iz dobrostojeće obitelji, lijepa, zgodna i  pametna. Nikome nije bilo jasno što je vidjela u njemu. Ni njoj samoj do nedavno to nije bilo jasno, a onda je skontala.. gledao ju je na način na koji ju je i on gledao, imao je njegov osmijeh i stav. Ta spoznaja ju je dobrano potresla.

Ona je uvijek dobro izgledala i gdje god bi se pojavila plijenila je pažnju. Često bi osjetila poglede na sebi i zato nije baš puno izlazila i družila se samo s nekoliko ljudi.

Obukla se i sišla da napravila kavu, znala je da će i on sići čim osjeti da je nema u krevetu.  Taman je stavila kavu na stol kad je začula korake niz stepenice. Izašla je iz kuhinje i otišla u kupatilo jer je znala da će čim ju pozdravi zagrliti ju i poljubiti. Ne bi to mogla podnijeti, ne danas. Srećom danas je imao nešto u planu i neće ga biti cijeli dan kući imat će vremena da se sabere i dođe k sebi.

Sjeli su za stol i on ju je pitao kako je bilo. Kratko mu je odgovorila ali znao je da ona nije od velike priče pa mu nije bilo čudno. Počeo je pričati o svojim planovima za taj dan. Pravila se da ga sluša.

Popili su kavu on se spremio i otišao, nekako je uspjela izbjeći poljubac kad je krenuo. Nije htjela da išta kvari uspomenu na tu noć barem neko vrijeme. Još uvijek je osjećala na sebi svaki  njegov dodir i poljubac pekli su je ko vatra živa. Sklupčala se na kauč. Srećom  i ručak je napravila jučer tako da danas nije morala ništa. Djeca su isto otišli svatko za nekim svojim poslom a najmlađa kći je bila kod sestre na moru tako da ju nitko nije gnjavio taj dan.

Cijeli dan je provela vrteći film iznova i iznova. Činilo joj se na momente da će poluditi. Sati su prolazili. Skontala je da se bliži mrak i da će se muž vratiti kući. Napokon je ustala i otišla u kupatilo da se istušira. Kad je pustila vodu niz tijelo krenule su i suze, nije plakala same su tekle. S tom vodom pokušala je saprati i siječanja na sinoć. Nestalo je njegova mirisa s njeng tijela. Obukla se i izašla kad je začula zvuk motora, stigao je. Ušao je u kuću i uzbuđeno pričao o događanjima taj dan. Srećom imao je buran dan pa nije primjećivao da je ona neobično tiha. Slušala ga je, čak bi se ponekad i nasmijala ne neke gluposti.

„Umorna sam“  rekla je „idem spavati“
Znala je ako prva legne i pravi se da spva da ju neće buditi, da će ju pustiti da spava.Nakon nekog vremena i on je ušao u sobu, ona se pravila da spava, legao je pored nje pazeći da ju ne probudi.

Preživjela je i taj dan, a sutra……Sutra je novi dan!