Svi smo mi kockari!
Kockamo se sa najdragocjenijom stvari koju smo dobili a to je vrijeme i prilike.
Sad bi neki rekli: „vrijeme je relativan , odnosno subjektivan pojam i ono zapravo ne postoji.“
Istina, ali s rođenjem su nam dani odbrojeni, nekome manje nekome više ali u suštini to je isto.
Ne žalim za „prokockanim“ vremenom, jer se ono zapravo ne može prokockati s obzirom da je subjektivan pojam uvijek se da nadoknaditi.
Žalim za neizgovorenim riječima i prokockanim prilikama!
Moram priznati da nemam puno propuštenih prilika. Nije mi problem zasukati rukave, uhvatiti se u koštac s izazovima (zapravo obožavam izazove) ne bojim se neuspjeha….Izazovi me tjeraju naprijed..održavaju me „živom“
Nema ih puno .. ali..ima jedna i boli k’o da ih je milijun…
Neki bi sad rekli sudbina!
Ja ne vjerujem u sudbinu jer čovjek koji vjeruje u Boga ne može vjerovati u sudbinu. Mislim da smo mi svi sami sebi sudbina i usud i to je ono što zastrašuje.
Sigurna sam da nije sudbina jer znam da sam propustila jer sam se na smrt bojala…sad to znam tada to nisam znala, zapravo nisam bila svjesna toga da je to samo strah, jer strah se često „krije“ pod maskom, manifestira se na razne načine i tada je najopasniji upravo zbog toga jer ga nismo svjesni. Čim postanemo svjesni razotkrijemo ga i on gubi snagu, tada smo već na pola puta da ga prevaziđemo.
Najopasnije je kad mislimo da je nešto drugo….
Neki će reći: „Bolje je tako jer tko zna što bi bilo da je bilo.“
Ja bi više bi voljela da znam što bi bilo da je bilo nego li da ne znam, ne znanje rađa nagađanje a nagađanje rađa nemir… i tako u krug
Tako je kako je. Neke propuštene prilike nikada ne dobiju šansu da se poprave, zato ne budite kukavice, zgrabite priliku kad vam se ukaže bez obzira na sve obzire i strahove. jer će vas kad tad sustići i poklopiti. Stisnite oči zaustavite srce i skočite….
Izgovorite riječi koje se ne usudite…. možda će posljedice biti katastrofalne ali preboljet će te a to što ih niste nikada izgovorili.. nikada ili jako teško.
Napravite stvari koje želite i koje su, naravno, moguće ( pa čak i one koje se sada čine nemoguće, jer onaj tko hoće sve može) ali ih iz ovog ili onog razloga ne činiti jer ono što se dogodi može se popraviti, ali ono što se ne dogodi teško, jer zapravo ne postoji, nije se desilo…..ali živi u vašoj glavi..srcu..u vama…i nastavit že živjeti sve dok ne izađe van..