Često pročitam nešto tipa: „Izbjegavajte stvari i ljude koji vas čine ne sretnim” Tu frazu koriste samozvani gurui i prosvjetitelji koji zapravo nikad nisu ni iskusili sreću jer da jesu ne bi lupetali ovakvo nešto. Sreća nije izbjegavanje stvari već prihvaćanje i mijenjanje stvari. Čovjek je pro- aktivno stvorenje a ne aut-aktivno.
Znaš što? Ukoliko postoje stvari i ljudi koji te čine nesretnima znači da nikad nisi ni bio sretan jer sreća nije nešto što je uvjetovano nečim izvana već onim iznutra. Sreća je stav, stanje duha a to ovisi o nama a ne o nečemu izvan nas. Ljudi hodaju na glavi pa se poslije čude zašto ih boli glava. Ne može mene netko izvana činiti nesretnom ako mu ja ne dopustim, a ako sam mu ja dopustila znači da negdje nešto ne štima.
Ono što dolazi izvana je emocija! Ona je trenutna i prolazna. Emocija te može nadahnuti, oduševiti, rastužiti, naljutiti…. Čovjek može biti i tužan i ljut a da i dalje ostane sretan, jer sreća je ono nešto unutar nas za što često puta ni nemamo neki valjan razlog ali mi smo i dalje sretni. Sretni smo čak i kad se sve oko nas raspada, e to je sreća.
Ukoliko je nešto izvana poljuljalo tvoju unutrašnju sreću to samo znači da je došlo vrijeme da napreduješ, da ideš korak dalje, više, jer sreća nije statična zato što čovjek nije statično biće. Promjene su nužne bez njih nema napredovanja a bez napredovanja zaglibiš u močvari.
I zato..nemojte izbjegavati ni ljude ni stvari koje vas čine nesretnima nego se lijepo zapitajte zašto vas to čini nesretnima i poradite na tome…Znam da to nije lako ali je jedino ispravno rješenje