Moju ljubav prema tebi nitko ne može razumjeti.
Ponekad ne mogu ni ja, ali tu je…
Znam da je sve to nemoguće i možda pogrešno.
Ali srcu se ne može naređivati,
a niti moju ljubav za tebe izbrisati.
Tako mi je suđeno i tako mora biti.
Pokušala sam ju izbaciti iz sebe,
Bog mi je svjedok da jesam.
I to nebrojeno puta…
Ali ti si meni kao zrak koji dišem,
snaga koju nemam…
Moje sve, a opet moje ništa…
Kažu mi…Pusti…Kreni dalje…
Još je život pred tobom…
Ali ne mogu, jednostavno ne mogu…
Znam teško je to razumjeti.
Više se ne trudim niti mogu to objasniti.
Ti si nešto, što ja ni sebi ne mogu objasniti,
a kamoli drugima.
Niti želim…
Trudim se živjeti dan po dan.
Ponekad i zaboravim na tu sjetu i bol u grudima.
Zaboravim te na tren…
Ponekad sam jaka i ne mislim na tebe…
A opet, ponekad sam tako slaba da ne mogu disati…
I opet mi se vratiš…Ostaješ tu u meni…
Urezan pod moju kožu…Uronjen u moju dušu.
S tobom dišem, hodam, budim se i liježem…
S tobom živim…Iako ne živim…
Vjerujem da me ni ti ne razumiješ ponekad,
jer ni ja ne znam, kako da ti to objasnim…
A opet, znam da me poznaješ bolje,
nego što ja poznajem sama sebe.
U to si me uvjerio tisuću puta.
Smiruješ me…Čuvaš, voliš na neki svoj način,
onako kako samo ti to znaš…
Ja to znam…Ja to osjećam…
Tu si, uz mene, iako nisi nikada bio…
Ali tu si, uvijek si tu…
Čudno je to…Znaš…
Nisam mislila da ću ikada u životu
nekoga tako zavoljeti i voljeti kao tebe,
ali eto jesam…
I voljet ću te znaj…
Dok u meni i onaj zadnji,
otkucaj moga srca…Otkuca kraj…
A vjerujem…I nakon toga…️
Tanja Evačić 
FB #tebidusamojeduse