
U zemlji Nedođiji živjela je princeza
I nije spavala na zrnu graška
već na mekim dušecima od snova
Pokrivala se sa oblacima i letjela s pticama
I nije bilo zle maćehe
Ni princa na bijelom konju
Živjela je sama u svom svijetu od mašte
Sretna i slobodna da sanja sa mjesecom
i pleše sa zvijezdama
Jednoga dana sakupiše se oblaci na svodu od mašte
sijevne munja i razbi njen svijet od stakla
Prevrnu postelju od snova i rastjera ptice i zvijezde
Srce joj razbije na pola,
Jednu polovicu izgubi negdje
I nastavi živjeti u svijetu satkanom od komadića razbijenog stakla
Čije dijelove je nepravilno zalijepila
Na postelji od trnja, uzglavlju od kamena
S pola srca…..
Vivien Lee
Pingback: O ČEMU BI DRUGO VEĆ O LJUBAVI | Priče iz života