Napišem tako priču bez početka, fabule i kraja.
Bez glave i repa, bez smisla i značenja.
Priču koja se nikada dogodila nije.
Priču bez priče…
Nikad započetu i nikad dovršenu
Listam prazne listove a cijeli život u njima
Ispisan tintom vidljivom samo meni.
Pokazujem ljudima, oni me čudno gledaju, zabrinuto vrteći glavom
Ne razumiju!
Ne razumijem ni ja.. tko bi ga znao..
A najljepše priče su ispisane na praznim listovima papira
Najviše toga je rečeno u riječima koje nikada izgovorene nisu
U događajima koji se nikada dogodili nisu.
Živim u svom malom svijetu; za normalne luda, za lude normalna
ne prilagođena, neukalupljena…svoja..
i možda još nečija ali to je neka druga priča…
Pingback: POLJUBAC NA BOLNIČKOM KREVETU | Priče iz života