Dok me gledaš onako starog, sigurno ni ne pomišljaš da to jednom čeka i tebe. Naravno, ako budeš te sreće ili nesreće. Kako više voliš. Vidio sam tvoj prijezir kada sam pogledom tražio prazno mjesto u autobusu. Ti si klimao glavom i mislio gdje sam bio čitav dan? Zašto sada hodam okolo baš u vrijeme tvog povratka sa posla?
Pa eto, siguran sam u bilo koje vrijeme opet ne bi bio dobrodošao. Čitav život sam radio, isto kao i ti ne sluteći da onaj starac od jučer danas sam ja. Uskoro ćeš ti biti na mome mjestu. I tebe će neki klinac gledati sa podsmjehom. I tebi će biti ista pitanja: kuda ćeš stari po ovoj vrućini? Zašto baš sada čekaš u prepunoj ambulanti kada čekam i ja?
Zašto sada hodaš tržnicom? Budi doma da ne padneš. Pa gledaj ovako stoje stvari: ja još imam par godina nekog kvalitetnog života. Hodam jer to još uvijek mogu. Sjedim u autobusu jer valjda su to moje godine zaslužile. Ne bih ti oduzimao mjesto da mi nije potrebno. Idem kod doktora jer brinem o svom zdravlju. Nisam više u punom jeku snage. I ja sam to prihvatio. Tako ćeš i ti. Ni ti ne bi sjedio doma? Znajući da možda sutra ne postoji? Ne vjerujem ti. Ja dišem ovaj život onoliko kako mogu. Jedan je. Ovakav.
Možda sam nekad dosadan, ali ruku na srce i ti si. Zabavljam se koliko mogu. Jesi li vidio da su penzionerske zabave najbolje fešte? Nisi, ti to i ne gledaš. Ne gledaš starost jer je se bojiš. A čeka te. Iza ugla. Naravno ako imaš sreće ili nesreće. Ovisi o tebi. Znam, nisam uvijek najbolji i najpametniji, oprosti mi to. A nisi ni ti, i ja to tebi opraštam. Jer se sjećam i sebe iz mladosti, iako mi stariji to uvijek volimo zaboraviti. I onda to nazivamo bolešću. Zato, uživaj u svome životu. Prolazan je. Ohrabri me drugi put kad me negdje sretneš. Onako kako bi ohrabrio sebe, da gledaš neki video iz daleke budućnosti.
Ti i ja smo jedno. Zapamti to. Sjeti me se sutra u starosti. Vidim da si dobar čovjek.