Ne znam dali je to samo kod mene tako ali zadnjih dana svako malo naletim na neku “cool parolu” ili neki “super moćan” savjet od nekih “super jakih i mudrih” žena koji uglavnom glase od***i sve od sebe tko nije lud za tobom ili barem ne misli da si neka heroina…
Ne čekaj tko te ne čeka, ne voli tko te ne voli, ne zovi tko te ne zove…….pa se mislim a što bi ja onda trebala biti.. TV .. upali, ugasi, prebaci program, uključi kablovsku i boli te uvo za sve…
Čuj, ne čekaj tko te ne čeka… kako bi tko izgledalo da obje strane čekaju… čekam ja, čeka taj netko drugi… e, vala bi se načekali, umrli bi čekajući….Nitko neće napraviti prvi korak,oboje čekamo da taj drugi prvi nešto učini
A onda se sjetim, po mnogima, najljepše pjesme ikad napisane koju je napisao Konstantin Simonov. ” Čekaj me i ja ću sigurno doći”…hm pa što sad da li treba čekati ili ne čekati ? …Izgubi se, brate, čovjek u ovom kuršluzu
Ne voli tko te ne voli……pa nije ljubav mikrovalna da ju koristiš samo s vremena na vrijeme.
Ljubav jest, u dosta slučajeva stvar izbora.. biraš da voliš nekoga iz nekog razloga, ako si izabrao da nekoga voliš možeš izabrati i da tu osobu prestaneš voljeti, također iz nekog razloga ..
E, ali ne možeš uvijek birati da nekoga voliš, nekada srce ima svoju politiku i ne pita te ništa. U tom slučaju ne možeš birati ni da tu osobu ne voliš….
Jesi li u slučaju da nekog čekaš tko, možda po nekoj logici, neće doći ili ako voliš nekoga tko te “ne zaslužuje” , manje vrijedna, slaba, jadna, neosviještena….
Ma nisi, brate, nego nekima je cilj da se tako osjećaš. Nekima je cilj da se pretvoriš u nešto što nisi….. hladan komad namještaja, a ne žena koja je vjerna svojoj ljubavi (koliko god to zvučalo zaostalo i ne moderno)….. nekad su takve žene bile heroine…
Ne kažem ja da, cijeli život treba čekati, ostati sama, mada ni to nije pogrešno, jer znam žene koje se nikada nisu udale jer se nisu mogle udati za onoga za koga su htjele i nisu bile dovoljno ni “hrabre” ni “snažne” da krenu dalje
Mada se ponekad pitam jesu li one baš te koje su i hrabre i snažne jer nisu pristale na kompromise, jer su imale hrabrosti ići na sve ili ništa, a ne po principu bolje vrabac u ruci nego golub na grani……Je li ,usitinu, bolje?!
Nisu li one koje su krenule dalje zapravo kukavice koje nisu imale snage da budu same već su išle linijom manjeg otpora?
Nisu li nam ovim feminističkim sr**a već isprali mozak toliko da više jasno ni ne razmišljamo a onda, pa, rekla bi, gotovo ni ne osjećamo, samo glumimo da nešto osjećamo a pojma nemamo što, a bome ni kako….
Na kraju imamo udate čangizave žene, ne udate čangirizave žene i razvedene čangrizave žene…..kako god okreneš nagrabusili smo ukoliko dozvolimo glupim parolama da nam kreiraju život i ne krenemo misliti svojim glavama.
Ok, priznajem.. zaostala sam…