Malo se bavimo pitanjem braka i prijevare u braku. Neću reći da razumijem ili ne razumijem zašto netko oprosti prijevaru i prijeđe preko takvog nečega jer nisam to iskusila, a ne volim biti general poslije boja koji pametuje što i kako.
Poznavajući sebe ne bi dramila….naprosto bi otišla jer ja u svemu postupam po principu „Što si tražio to si dobio“ Želiš drugu..izvoli…sretno ti bilo…ALI isto tako znam da sam u mnogim situacijama reagirala onako kako to od sebe nisam očekivala tako da ne garantiram ni za što.
Razumijem zašto ljudi prelaze preko toga i ostaju u takvoj vezi jednako kao što razumijem i zašto trpe nasilje; navika, strah od novog početka, ostajanje u zoni komfora po sistemu „Draže mi je blato koje poznajem nego svila koju ne poznajem“ djece…..i milijun drugih razloga (Kad govorim o nasilju govorim podjednako o nasilju nad ženama kao i nasilju žena nad muškarcima što je generalno glavana tabu tema. Nitko o tome ne govori, a svjedočila sam mnogim takvim nasiljima koja su uglavnom verbalnog tipa..tj psihička nasilja kad žene ponižavaju,obezvrijeđuju, ismijavaju, čak i javno svoje partnere, i još nisam čula da ima neka udruga koja pomaže muškarcima da se nose s verbalnim psihičkim zlostavljanjem. O tom svi šute jer su oni muškarci i moraju biti jaki. O ovom ćemo neki drugi put)
Ono što meni ne ide u glavu zašto svi uvijek krive tu drugu osobu. Ljudi prijete ljubavniku/ci mada, po mom mišljenju, ona nema veze nikakve veze sa tobom. Ona se, jednostavno, bori za sebe, za svoj komadić sreće, nevezano uz tebe, e sad, pitanje moralnosti te borbe je nešto sasvim drugo.
Ako me partner prevari onda je problem u mom partneru i našoj vezi a ne u toj drugoj osobi s kojom te prevario. Ona nema ništa sa mnom kao ni ja s njom. Zašto bi ja nju krivila ako je moj muž nevjeran? Meni je muž kriv ne ona. Ja njoj ne značim ništa i zašto bi ona imala obvezu da vodi računa o meni i mojim osjećajima kad to ne radi čovjek koji mi je obećao vjernost u dobru i zlu? Ta osoba mene uopće ne poznaje i zna samo ono što joj je moj suprug ispričao o meni i našem odnosu a to ne mora biti točno mada će ona njemu vjerovati što je logično ako ga voli.
U ovom slučaju izuzet ćemo moralnu odgovornost za raspad nekog braka, mada je i to upitno jer da je brak dobar i ima dobre korijene ne bi ni došlo do takvog nečega. Dakle problem je u našem odnosu a ne u toj drugoj osobi koja je samo posljedica nečega što već ne valja. E sad, što mi sebe zavaramo kako je sve u redu i ne želimo pogledati istini u oči to je nešto sasvim treće.
Hajde da malo progovorimo o tabu temama..
Što vi mislite?
Vivien Lee