Boli kad te razočara i odbaci čovjek…
Čovjek kojem sam sve nesebično dala.
Cijelo svoje srce i dušu…
A da ništa nisam tražila zauzvrat…
Osim možda malo ljubavi i pokojeg dodira…
Boli me…Jer sam mislila da si ti drugačiji i poseban.
Boli me…Jer si me baš ti oživio, pa ponovo ubio
kao i drugi prije tebe…
Znaš…Zato me i boli najviše…
Boli me…Ali neka…Lomili su me i gori…
Boli me…Jer njih nisam voljela kao tebe…
Nikoga nisam…Niti ikada hoću…
Ali neka…Biti ću ja dobro…Ne brini čovječe moj…
Navikla sam ti ja na udarce, više nego na poljupce…
Više nego na nježne dodire…
Ustat ću ti ja ponovo…Čovječe moj…
Zaliječit ću ja ponovo svoje krvave rane…
Skupit ću ja ponovo svoje rasute komadiće ljubavi…
Zakrpit ću ja to svoje srce, putem zgaženo…
Ispunit ću i tu svoju slomljenu dušu, najmekšim
pamukom…Ponovo…
Hoću…
Ne brini za mene..Čovječe moj…
Ali izdaju i udarac,
zaboraviti ti nikada, neću moći…
Ne zato, što boli…Ne zato, što guši…
Već samo zato što ubija…Ubija me!
Što je sve to došlo…Baš od tebe!?
Od tebe…Čovječe moj!
Od tebe…Ljubavi moja!
Tanj@.E ✒️
#tebidusamojeduse