
Što ću s tom dušom djeteta u tebi
mekom i nježnom poput oblaka
osjetljivom i krhkom poput porculana
skrivenom duboko iza tamnog pogledala i nonšalantnog osmijeha
koja balansira između dosade i besmisla
i pokušaja da svemu daš razlog i značenje
Što ću s tom dušom muškarca u tebi
snažnom i jakom poput hridi
spremnoj da se suprotstavi buri i oluji
spremnoj da izdrži i kad žestoko udaraju
ponosnoj i hrabroj duši heroja
Što da radim s njom
da ju ljubavlju dobro umotam
previjem rane koje krvave
sastavljam djeliće polomljenog porculana
polako i nježno dio po dio
pazeći dobro da ne polomim krila leptira
i ne ubijem oblak , ne skršim ponos
Pingback: PARTIJA ŽIVOTA - Price iz života
Pingback: NEKAKO S JESENI | Priče iz života