Kad se sretnemo nemoj me pitati kako sam
Pitaj me o poslu, vremenu, djeci, stanju u društvu
pitaj me ,čak, i o politici iako o tom pojma nemam
Pitaj me o smislu, besmislu, vjeri i nauci
o čemu god samo me nemoj pitati kako sam
ni o mojim pjesmama me nemoj pitati
Mogla bi ti reći ono što ne želiš čuti:
Boliš me
danima, mjesecima, godinama
Boliš me tako snažno da mi srce na trenutak prestane da kuca
kad na tebe pomislim
a duša hoće da iskoči van
Toliko snažno da poželim da vrisnem ali samo se zaledim i onda:
Ne osjećam
Ne mislim
Ne živim
Tišina se spusti na moj um
strašna k’o smrt i prijeti da proguta sve oko mene
Ubijam ju osmijesima, pjesmom, dobrotom, ljubaznošću…
Na momenat pomislim da sam ju ubila
ali samo se pretvara da me prevari i čeka novi pogodan trenutak da me zaskoči
i zatekne nespremnu
i onda mi sjedne na srce i počne svoj osvetnički ples
Tuče
Udara
Uništava sve što sam teškom mukom dovela u red
I opet krenem u borbu sa njom
I opet pomisao na tebe izaziva bol
I opet se smijem, dobra sam i ljubazna
I zato me nemoj pitati kako sam jer mogla bi ti reći:
„Dobro sam!”