Potroši se nešto u čovjeku nakon svih razočaranja. Pokušaš i padneš, pokažeš malo duše i rastrgnu je.
Umori se čovjek od toga. Legne u svoj vlastiti sram i ne može pobjeći. I tako kopa po svim neostvarenim snovima, neizrealiziranim odnosima, izrečenim i prešućenim riječima. Propalim ljubavima, starim i novim ožiljcima. Uhvati se za glavu i pita se gdje mu je život prošao?! Misli da je sve bila stvar procijene ili izbora,a trebalo je i sreće i onda se nada uruši kao kula od karata.
Shvati da je u suštini sam i digne ruke od svega.
Ljudi odlaze i dolaze, ali nitko se ne zadržava. Više nema snage ni za ‘hajde još jednom’ , niti ‘bit će bolje’ , niti ‘vrijeme liječi sve’. Naprosto otupi od života i živi ga napamet, kako mora, kako drugi žele.
I sve je osim svoj, i sve je osim sretan.
Ana Grdović