Uz titraj svijetla
lampe na kraju stola,
sjedim i pišem,
sjedim…
i drhtavo dišem.
Borba je to pera i papira,
borba razuma i srca,
i jesen je to,
sjetna
i šarenilom boja grljena,
a opet…
hladnim vjetrom razuma prosuđivana.
Sjedim…
dok jesen nježno me grli,
vjetar mi suši suze na licu,
svjetlost je lampe skoro utrnula,
a za pero…
više tinte nema.
Autumn Fall
Pingback: OSLUŠKUJEM JESEN, TOLIKO TOGA MI GOVORI O ŽIVOTU. | Priče iz života