IVANJSKA NOĆ

 

 

Odnekud se čuje violina

Jeca

Ili  ja to samo čujem odjek otkucaja kazaljke na satu

koja kuca u ritmu moga srca

Varljive su ove ljetne noći

Zavedu te, prevare pa ti se čini da je i ono što nije

Opije te pjesma cvrčaka

a  njen vreli dah osjetiš tik negdje na  vratu

pa ti se koža naježi od nekih misli

Probude se neke zaboravljene strasti

(barem si mislila da su zaboravljane)

Nadimlju ti grudi  neki  zaustavljenih  uzdasi

duboki i teški baš poput ljetne noći

A mjesec..mjesec je tako bezobrazno žut

golica te,  budi maštu

Svašta ti padne na pamet

I nečije ruke

I nečije oči

I neka jutra

I neke noći…ljetnje..baš poput ove

A srce… taj stari prevarant

izvuče keca iz rukava i dotuče te

Dok munje nebo paraju i misli ti luduju

u Ivanjskoj noći  nebesa se otvaraju

san i java  se izmiješaju u vrelom ludilu

Nebo zemlju dodirne

Možda u tom ludilu i naše usne se dodirnu

kad brišu se granice između stvarnosti i uobrazilje

i nemoguće postaje moguće

iza ponoći Ivanjske noći

Jer kako kaže Šekspir:

„Ljubavnik, luđak i pjesnik su bića

Od same uobrazilje sazdana.

Jedan od njih vidi više đavola

Nego što ih u samom paklu ima –

To ti je luđak.

Zaljubljeni, mahnit isto, ”

Vivien Lee