IMA LI ŽIVOT SMISLA

 

Da li se ikada pitaš koji je smisao tvog života?

Što ti zapravo u životu trebaš činiti? Meni se ovih dana stalno tako nešto mota po glavi.

Je li smisao moga života: jesti, piti, raditi, spavati, biti zdrav, uspjeti preživjeti mjesec?

Čemu to? Kakav je to, zapravo, život?

Živiš a nisi živ! Koji je onda smisao moga života? Koji je, uopće, smisao života?

Onda razmišljam ovako: od kud sam ja to došla na zemlju? Tko je to mene stavio tu? Zašto me je stavio? Nisam željela! Nisam ni htjela! Da li me je, uopće, pitao?

I što sad? Netko je mene bez mog znanja i pitanja stavio u ovaj svijet i što mi je sad činiti? Tko je to mene iz nepostojanja stavio u postojanje i zašto? Di sam ja to bila prije nego li sam došla?

Nekako duboko u sebi ćutim da postoji Netko tko sve zna, Netko tko zna odakle sam i što mi je činiti.

Ali zašto ja to ne znam? Od nekud sam došla na zemlju i osjećam se kao da sam s Marsa pala. Živim tu već skoro 50 godina, a kao da sam jučer došla i kao da ću već sutra ići.

A kamo ću ja to poći?

Osjećam se kao radnik na privremenom radu u inostranstvu, gastarbeiter, rekao bi Švabo. Živim ali uvijek s napola spakiranim koferima spremna da se vratim od kud sam i došla. Kao da nikada ne znam kad će me uhvatiti da sam tu na crno i protjerati kući.

KUĆI!! To je ključna riječ. Moram se vratiti kući. Tu sam na privremenom boravku i radu i vrati ću se kući Nikako mi se ne sviđa pomisao da ću otići negdje u bezdan, u ništavilo. Uf, ne želim ne postojati, ja želim biti!

Želim biti SAD ali želim biti i zauvijek SAD.

Znaš vrijeme je nešto strašno zanimljivo. Jučer ne postoji prošlo je, sutra ne postoji nije još stvoreno. Mi se zapravo nalazimo između dva ne postojanja ili se nalazimo u jednom jedinom postojanju.Sad zapravo kao da ne postoji jer čim pomisliš i izgovoriš ono je već prošlo i nastupilo je neko drugo SAD. Sad je zapravo pojam koji vječno i beskonačno traje.

JA JESAM ovoga momenta, ne znam da li ću biti idućega. Ma zapravo hoću samo je pitanje u kojem obliku ću biti. Voda je voda u plinovitom, tekućem ili čvrstom stanju ipak je voda. Tako i čovjek, on je čovjek uvijek i zauvijek samo se mijenja oblik postojanja.

Zaista mi se sviđa postojati.

Viktor E. Frankl u svojoj knjizi: „Čovjekovo traganje za smislom” kaže nešto kao, ne mogu se točno sjetiti, davno sam čitala knjigu: „Ako čovjek zna zašto može podnijeti svako kako!”

On u toj knjizi svjedoči kako je uspio preživjeti sigurnu smrt u logoru samo zato jer je njegova želje da izađe živ iz logora, kako bi završio svoj doktorski rad koji je započeo prije dolaska u logor, bila jača od smrti. Svjedoči kako ja ta želja bila toliko snažna da je, doslovce, mijenjala tijek događaja u logoru.

Znači u životu je najvažnije znati „ZAŠTO!”

Znaš li ti zašto? Ja sam mislila da znam ali izgleda da sam to „zašto” pogubila negdje putem…zaboravila sam..