Evo me živote pred tobom stojim k’o general što izgubio je boj
i poražen čvrsto stoji
dok iz ranjenih grudi vrela krv kapi
u ruci drži svoj mač
Evo me živote pa ti mi sudi
oči u oči ja i ti
pjesnik bez pera, vojnik bez mača
ne prokleh sudbinu što maćeha mi bila
Evo me živote dug mi naplati
što nisam znala, umjela, smjela
kukavica što bijah dignuta čela
ponos bijaše samo maska iza kojeg se krila duša vrela
Evo me živote dug da otplatim
pa da oči umorne zatvorim
otplovim i više se ne vratim
Samo me pusti još jednom da ga vidim
da li je sretan i kako živi
da li se, makar, ponekad sjeti što smo mogli a nismo bili
Pingback: IMA LI ŽIVOT SMISLA - Price iz života
Pingback: RASTAVLJENO PISMO RODITELJIMA | Price iz života