DOK ČEKAMO ČUDO

Pronaći ću te noćas negdje…
negdje na najtamnijem dijelu
iza zvjezdanoga neba
znam ja nisi ti u zvijezdama
ne voliš  sjaj i blještavilo
više voliš tišinu i samoću
negdje daleko od pogleda ljudi
samo ne znam od koga se kriješ od mene ili od sebe
znaš da se od mene sakriti ne možeš
ondje si gdje trebaš biti… u mojim krvnim zrncima
tečeš mi venama
utkan si u svaki atom moga bića
u svakom si udahu, svakom otkucaju srca
Noć je mračna i sporo se vuče
tama mi se lijepi za prste i razvlači se
poput žvakaće gume na đonu od cipele na vrelom asfaltu
kazaljke su stale, vrijeme ne postoji kad se srca spoje i kucaju kao jedno
stojiš i gledaš
stojim i gledam
najbolje se vidi u mraku
kad svijetla se pogase, glasovi utihnu a želje podivljaju
U noći bez mjeseca stojimo i čekamo da desi se čudo
Jer
nema ti druge kad znaš da si nečiji kome ne pripadaš
nema ti druge kad znaš da jedino što možeš je čekati
čekati da desi se čudo
Hajde da uradimo nešto pogrešno i ludo
dok čekamo da desi se čudo
uostalom, uvijek se možemo praviti ludi ako nas budu pitali
Jer
ludima nitko ne zamjeri….
Vrijeme ne prolazi a mi…. a ja..
Ja stojim i čekam da desi se čudo, a mi ne postojimo
Ili ipak…Čuda se događaju