Podsjeti me ljubavi
kako se dodirom budi,
kako uzdahom miluješ lice
dok ti ruka pleše po mom tijelu,
netremice.
Želim znati kako ‘dobro jutro’ zvuči
usnama tvojim izrečene?
Rekao si: ‘volim te ljubiti po ramenu’
divnu i usnulu.
Kosa je tvoja meka kao svila,
privi se uz mene
topla i mila.
Podsjeti me ljubavi
na svaki svoj uzdah
prolazeći prstima kroz kosu
dok se smiješ mojim pjegicama
na nosu.
Sa tobom postajem
ponovno dijete.
Naši snovi su stvarnost
bez brige ,bez sjete.
Podsjeti me najdraži
na ime Ljubav koje smo si dali
sada kada smo ‘mi’
iako su nas nekad posebno zvali.
Ana Grdović
Pingback: CIPELE ZA PLES | Priče iz života
Pingback: DEVOJČICA U ŠUMI | Priče iz života
Pingback: KNJIGA TAJNI | Priče iz života