U par navrata naletim na postove tip: „ Ne bi se trebalo zaklinjati „dok nas smrt ne rastavi” već dok se pored tebe osjećam dobro, sretno i slobodno.” Hm, i što kad se više NE OSJEĆAM DOBRO? Što kad se druga osoba razboli, upadne u probleme i nevolje?
Ja se ne osjećam dobro i zbogom, i ne razumijem što se uopće podrazumijeva pod pojmom „osjećati se dobro”(Izuzimam slučajeve u kojima se radi o zlostavljanju i nasilju, to su druge kategorije i u takvim slučajevima nikakva zakletva ne vrijedi)
Kako Dostojevski u „Zločin i kazna” kaže: „Prijatelju ti više ništa ne možeš učiniti da te ja prestanem ljubiti!”
Ljubav često puta podrazumijeva silazak na samo dno pakla, kroz svih 9 krugova, pljunuti samom Luciferu u facu i reći: „Ne dam ti tog čovjeka (pod pojmom čovjek podrazumijevam i ženu, pa i ona je čovjek zar ne 😉) ni po cijenu vlastitog života!” i vratiti se nazad i izaći kao pobjednik
Ljubav podrazumijeva hrabrost jer strah i ljubav su kategorije koje se ne dodiruju, niti se mogu dodirivati ni u jednoj točki. Gdje je jedno drugo ne može biti….
Ljubav podrazumijeva donošenje odluka od kojih ti se srce svake minute kida na milijun komadića., a to znači i donijeti odluku napustiti nekoga, dok ga nisi zamrzila, napustiti kako bi vas spasila da ne potonete još dublje…. Da, i to je ljubav..
Ljubav podrazumijeva, ponekad se ugristi za usnu toliko jako da krv poteče i ne reći ništa, ne učiniti ništa jer neki ljudi dođu k sebi tek kad padnu na samo dno dna.
Ljubav podrazumijeva suprotstaviti se kad je potrebno makar te to skupo koštalo i makar morala platiti ne znam kakvu cijenu.
Ljubav podrazumijeva smoći snage i oprostiti iako bi tu osobu najradije vidjela kako gori u paklu.
Sve to se podrazumijeva pod ljubavlju ali i svi oni lijepi trenutci, dani….Onaj lijep osjećaj kad misliš da je cijeli svijet tvoj i da bi cijeli svijet mogla zagrliti…Sve je to ljubav
Sreća i sloboda su duhovne kategorije i ovise isključivo o nama a ne o nečemu ili nekomu izvana.
Imam prijateljicu čija je kći jedinica umrla od leukemije u 13 godini.
Kad sam ju nakon nekog vremena upitala: „Kako si?” odgovorila je: „Dobro!”
Malo sam je začuđeno pogledala pa mi je odgovorila: „Gle ja mogu birati biti nesretna jer sam izgubila kći jedinicu ili biti sretna jer imam još dva sina. Ja biram ovo drugo!”
Ta rečenica se urezala u cijelo moje biće i pamtit ću je zauvijek.