POEZIJA

SVE JA MOGU PODNIJETI

Sve ja mogu podnijeti I prazne dane I duge noći Tuđe ruke i besmislene snove Mogu ja podnijeti i […]

Riječima te dodirujem kao rukama Slovima kao vršcima prstiju prelazim preko tvoga lica Dodirujem ti usne Ispravljam bore Liječim

U srce mi se neka tuga skrila Pa viri Od nje mi oči postanu Jasnije i svjetlije Od nje

Znaš li ti ,prijatelju kako je to biti mrtav a biti živ Ovdje živjeti a tamo sanjati Biti ovdje

A mogli smo mi svijet osvojiti Samo da si htio ti Ili da sam ja imala Malo

Kome zvona zvone Čije laži otkriva Vrijeme Nemilosrdno Neumoljivo I molim da prestane Da vrati me Da vrati

Napišem tako priču bez početka, fabule i kraja. Bez glave i repa, bez smisla i značenja. Priču

Opet sam ti danas napisala pismo Stavila ga u kovertu od lijepog bijelog papira S ugraviranim srcem

Dok se noć polako spušta na nebo iznad nas I dok sve živa bića tonu u san A nemiri

Bijele su ulice moga grada U sjećanju Plavo je nebo nad njim U snu Klasje se prosulo Zrelo Mirišu