POEZIJA

MIMOILAŽENJE

Nismo bili mi iz iste priče svatko je imao svoju nit iz istog svijeta nismo bili mi svatko je […]

Ne brini, više ti u snove neću doći Neću više misliti o tebi na kraju dana kad otvorim oči neću više

Reci mi Koliko koštaju polja pamuka I čime čovjek da kupi plave zore Koje boje su svitanja iznad ostvarenih

Ne plači dušo noćas nemoj da te bole otkucaji sata ni oči što širom ne vide Ne plači

Nebo je moja granica tvoje mi srce zadnja stanica Na peronu za nigdje s kartom u jednom smijeru čekam

Reci mi jesam li tvoja prva i zadnja misao kad sklapaš oči i kad budiš se Reci mi jesam li tvoja

Da mi je prije nego oči sklopiš Na zjene da ti sletim pa kad ih zatvoriš u snove da

ŽENA Oj dušo, dušo sivi sokole što stalno letiš u visine nemirne ne mogu s tobom bojim se leta

Da si ti nebo ja bi bila oblak U tvom bi se krilu sakrila Ponekad suzu pustila Žednu zemlju napojila Ti da si

Nikad te nikome ne spominjem, nemam kome. Iako po tebi još uvijek ravnam dane Po tebi mjerim koliko mi je do nekoga stalo