POEZIJA

NEBO BOJE PURPURA

Znaš li milena da nebo ponekad dobije boju purpura i uzburka sva sjećanja i kako bole noći koje se […]

Čuješ li kako te doziva moja duša negdje usred ničega negdje na kraju početka između dva udisaja treptaja Čuješ

Kad si umoran i kad ti je dosta svega potraži me u najtajnijem kutku srca negdje u dubini duše

Uz titraj svijetla lampe na kraju stola, sjedim i pišem, sjedim… i drhtavo dišem. Borba je to pera i

Negdje u tami moje duše upalio si svjetlo jedan mali plamičak Ljubav se zove gori i ne izgara svijetli

Mnoge sam vatre palila i mostove srušila al’ nisam uspjela pobjeći od života Mnoge rijeke gazila i dugove praštala

Tko zna možda se opet sretnemo U nekom novom svitanju U nekom boljem vremenu U nekim danima što dolaze

Plave se kiše spustile na krovove, sjeta u meni budi neke druge dane i trgnem se od sjećanja. Čujem

Vidjela sam promrzle ruke i hladna srca prošle godine i buduće dane izgubljene snove i ljude bez nade Između

Ne pamtim ja Događaje Riječi, Boje i mirise. Ne pamtim ja Dane ni datume… Lica ni imena. Ja pamtim