DUŠA NA PAPIRU

Priče iz života

OGRLICA OD JANTARA

Naviknuta na tamu, lutala sam ulicama prošlosti posloženim u tvoj labirint. Držao si ključeve od jantara trljajući ih predugo […]

Sjela sam pod sazviježđe koje je tvorilo slova naših imena. Upijala sam mir, hvatala zvijezde padalice, zamišljala želje i

Tišina je prisutna kao svjetlo. Dan je već svojim početkom najavljivao šarene leptire i južnije note, a mi

Ne zamaram se nezahvalnim srcem dok na sred ulice stojim sama i perem svojim suzama beton ljudske duše. Ne

U nekom svom ambicioznom svijetu pronalazim goruću želju da budem sa tobom. Skoro paradoksalno zvuči kada kažem da

Zbog svega onog što nosiš u sebi nisam htjela da odeš, željela sam udahnuti sve što se tobom zove,