BJEGUNCI

 

 

Tišina je prisutna kao svjetlo.

Dan je već svojim početkom

najavljivao šarene leptire i južnije note,

a mi smo svoje postojanje skrili

kao okopnjeli snijeg.

Bjegunci od vlastite sjene.

 

Volim tvoj dah na mojoj koži

u tišinama.

Kada smo blizu,tako poseban.

Ponekad kao da ti je srce od kamena,

a ja ga pretvaram u meko pero

nošeno povjetarcem što se mrsi u mojoj kosi.

 

Gledam te tako snuždenog, zgrčenog.

Bol koja prolazi cijelim tvojim tijelom.

Uzimaš me kao lijek

koji te obnavlja i djeluje na tebe

poput seruma mladosti.

 

Slatka tišina još uvijek je tu.

Prisutnošću svojom daje ti želju

da se i ovaj puta nađeš u mojoj kosi.

Oživiš se mojom esencijom

i nastaviš življenje do idućeg obnavljanja.

 

Ana Grdović