NEKAKO S PROLJEĆA

Zvuči čudno ali
Ne volim proljeće
Jer
s proljeća se u meni
probude
neki stari nemiri
Zabole
neki snovi
Zaboravljeni
Ne preboljeni

S proljeća nabujaju potoci
i probude čežnje skrivene u zjenicama
pa žuljaju kao kad ti zrno prašine u oko upadne
a sva moja zrna prašine imaju iste obrise
i jedno drugome naliče.
i evo već godinama ne daju se van
pa s proljećem žuljaju

I onda  poteku k’o usahle rijeke
nabujale od otopljenih snjegova
i ogole sve rane vješto skrivane

I zato
ne volim proljeće
jer se s proljeća u meni
otope ledovi i poteku rijeke nemira
i probude usnula sjećanja
pa  ih utišam nekim lažnim snovima
uspavam nekim tuđim očima…