Eto prođe i to Valentinovo i kad promatram sve to skupa pomalo me tuga hvata koliko čovjek nema i ne zna naći mjeru ni u čemu pa tako ni u tom, nekakvom, pokazivanju ljubavi, pa idemo iz jedne krajnosti u drugu..ili smo bolno patetični ili pak hladni i proračunati..u svemu kalkuliramo pa tako i u ljubavi…nekako je nestala ona divna jednostavna spontanost.
Nestalo je nevinost i riječi i djela bez nekog drugog značenja.
Tako u strahu da nas ne proglase slabićima i patetičnim trudimo se biti „cool”, opasni, nedodirljivi, neosvojivi, ironični, arogantni, sarkastični, snažni…dovoljni sami sebi… i tu me tuga hvata…
Ja po prirodi nisam romantična, moja ljubav je praktična i konkretna..takva sam..ali mi je lijepo vidjeti romantične ljude koji se trude romantičnim „glupostima” i sitnicama pokazati da im je stalo i nikada se ne bih podsmjehnula i narugala takvom nečemu
Pa, zaboga žena sam a to znači da ponekad plačem i na glupe turske serije, da se raznježim čak i kad gledam neki film a da ne govorim kad imam priliku vidjeti romantičnu gestu u živo, plačem na vjenčanjima, sprovodima, krštenjima….žena sam i dajem si to za pravo…..ne želim biti ni „cool” ni moćna, ni dovoljna sam sebi.
Dajem si za pravo i da budem slaba i cmizdrava i da mi treba muška ruka…dajem si i za pravo da priznam da ne mogu sve sama i da mi neka romantična gesta zna natjerati suze na oči.
Ako sam zbog toga slaba, jadna i naivna..e, pa neka sam..radije nego hladna i bezosjećajna…
Pitam se kad je to postalo glupo i staromodno pokazati onima koje volimo svoju ljubav..pa čak i kad u svakodnevnoj trci sa životom i obvezama zaboravimo to pokazati i potrebno nam je jedno Valentinovo da nas podsjeti na to..
Ako sam zbog toga slaba i jadna..e, pa neka sam..radije nego hladna i bezosjećajna…
Ne razumijem što ima loše u tome?