Ne razumijem zašto ljudi konstantno i na silu pokušavaju biti sretni!
Svaki drugi status je tipa: Razvuci osmijeh pa makar i selo gori ti se smješkaj, jer je život tako lakši. Makar sve ide u p.m ti se samo osmjehni i svijet će odmah biti bolji!
Hoće vraga!
A što ako ja baš danas nisam sretna? Ako baš danas ne želim razvući osmijeh? Ako sam, baš danas ljuta, neraspoložena, razočarana, frustrirana svakodnevnim sranjima koja nam se serviraju gdje god da krenem?
Trebam li, ipak, razvući taj glupi osmijeh i glumiti majmuna s bananom?
Danas baš želim biti tužna, ljuta i želim da mi se svi skolone s puta i puste me na miru..ne želim razvući osmijeh i ne želim biti ni sretna ni ljubazna!
Mislim, nisam….ovo ja samo na glas razmišljam…jer mi stvarno ponekad bude preko glave stalnih statusa o osmijehu i sreći.
Brate mili, ako si tužna ..plači
Ako si ljuta..viči, svađaj se..razbij nešto…lupi nekoga..što god ..ali nemoj glumiti da si sretna i nemoj se smješkati..jer gluma prijeđe u naviku i onda više ni sama ne znaš kako se kada osjećaš. Pogubiš se..pa više ni sama ne znaš kad si, zaista sretna,a kad samo glumiš da si sretna.
Pingback: DAN D | Priče iz života