Kada me godine budu za tebe pitale
hoću li opet kukavički lagati
da ti ni ime ne pamtim
samo će negdje u kutu oka
neka izdajnička suza bljesnuti
Ili ću imati toliko hrabrosti pa priznati
bio si mi i ostao želja najveća
i možemo mi bježati
i možemo si cijeli život lagati
ali..sve se jednom naplati
srce zapamti
ono ne zna lagati
Kažu da je bilo suđeno..bilo bi
a Bog zna, a znamo i ti i ja
da smo se sudbini narugali
životu u lice pljunuli
i skupo to platili
jer život uvijek dug naplati
i sve se vrati
uzalud je lagati i sebe varati
istina kad-tad pokuca na vrata
neočekivani poput ponoćnog lopova
i ukrade ti sve ono što si mislio da imaš
razbije iluzije
Tako se to ponekad dogodi
da ti je najbliži
onaj tvoj netko
tko ti je zauvijek daleko
Vivien Lee
Pingback: NA KRAJU VJEKOVA | Priče iz života