DAN KAD VIŠE NIŠTA NIJE ISTO..

 

Dođe, tako dan kad više ništa nije isto…Sve je ustvari isto, isti su ljudi s kojima živiš i družiš se, isti su jutarnji rituali, isti posao, obveze….a ništa isto nije….jer ti nisi ista.

Nešto je puklo, slomilo se, raspalo u milijun komadića, napravilo zaglušujući prasak, poslije koga slijedi još  zaglušujući tišina. Takva tišina da ti bubnjići pucaju, a glava ti se raspada. Tišina od koje te boli svaki i najmanji komadić duše i srca.

Prasak je bio tako snažan da je srušio sve maske koje si godinama marljivo navlačila  na sebe. Maske obzira, tolerancije, lažnih osmijeha……  Srušila se brana koju si godinama gradila, i potekle su sve suze koje si progutala.

Ljudi oko tebe, najedanput, nisu isti….. isti su to ljudi koje godinama srećeš, s kojim godinama živiš…. oni su takvi kakvi  jesu…. nisu se promijenili, promijenilo se tvoje viđenje njih.

Kao da su ti suze isprale sve one koprene i mrene s očiju, pa najedanput vidiš jasno sve oko sebe, ne lažeš se više i ne uvjeravaš da je u redu ono što nije u redu i da je dobro ono što nije dobro.

Stvari napokon nazivaš pravim imenom i imaš jasnu sliku stvarnosti oko sebe……

To je dan kad stvarno shvatiš što znači biti slobodna. Slobodna od obzira, tuđih mišljenja…..slobodna od same sebe….

Još je dug put pred tobom, ali znaš da hodaš pravim stazama

Sad je na tebi da tu stvarnost i te ljude iznova prihvatiš takvima kakvi jesu …ili da okreneš list , promijeniš stranicu i kreneš dalje nekim novim putem..

U svakom slučaju izbor je tvoj i on nije ni dobar ni loš…naprosto je TVOJ IZBOR!