
Svojom dušom dodirujem tvoju
Od tog dodira zastaje dah
Umorne ti ruke na grudi privijam
Topim se k‘o pahulja na tvojim rukama
U beskraju čežnje
Molim sunce da ne izađe
i zoru da ne svane
Postadoh glina u tvojim rukama
meka i podatna
s kojom ćeš ljubav da izvajaš
Poljupcima okove straha da pokidaš
Pod dodirom želja se rađa
U očima tvojim moja duša plamti
usnama gasiš njen žar
O Ljubavi, Ljubavi čijim imenom se zoveš
tko te doziva u noćima tamnim
na kom li izvoru žeđ gasiš
dok ti u očima još uvijek moja duša plamti
Tvoja duša dodirnu moju
od tog dodira raspiri se žar….
Vivien Lee
Pingback: IN MEMORIAM | Price iz života
Pingback: SJENA | Price iz života
Pingback: TKO ZNA MOŽDA MI JEDNOM DOĐEŠ | Priče iz života