Od svih odustajanja najgore je odustajanje od samoga sebe. Ne postoji niti jedan razlog na ovom svijetu zbog kojega bi trebalo odustati od onoga što voliš.
Nikad se jedna ljubav ne može nadomjestiti drugom. Niti jedna strast zamijeniti nekom drugom.
Nadomjestak uvijek ostaje nadomjestak a na onom mjestu praznina.
A praznine bole!
Kažu; kad kost pukne, pa zaraste na tom mjestu bude duplo čvršća nego drugdje….ali na svaku promjenu vremena to mjesto boli. Čak kad s godinama i zaboraviš da si nekada tu slomio kost, bol te podsjeti. Sjetiš se: „A, da tu sam kad ‘no onda slomio kost!”
Bol uvijek podsjeća!
Tako je i s prazninama. Zbog njih smo, možda, čvršći, jači, izdržljiviji, ali na tom mjestu uvijek ostane praznina ne da se nadomjestiti.
Trpamo mi u nju sve i svašta, ali ne ide. Ne da se ispuniti, zatrpati…..Što više trpamo ona sve jače boli
I zato ne odustaj od sebe i od onog što voliš jer cijena koju moraš platiti je visoka, previsoka ako se mene pita…..Srcem se plaća