ZBOGOM LJUBAVI

Hajde da noćas skupa sanjamo, ja ću sanjati tebe, ti sanjaj mene.

Hajde da si u snu dobro jutro poželimo i kavu popijemo onako kao dvoje ljudi koji se dugo vidjeli nisu.

Da si u jednom pogledu cijeli život bez riječi ispričmo bez suza i žaljenja.

Pružit ću ti ruku i ti ju nježno primi i u taj dodir stavit ćemo sve čežnje svijeta, neispunjene želje i neisplakane tuge.Pričaš mi o svemu, pažljivo te slušam, zvuk tvoga glasa najljepša je melodija za moje uši.

Pričaš mi o njoj,slušam te, pričaš mi o svojim razočarenjima padovima, usponima, neuspjesima suza mi klizne niz lice gledajući  bol na tvom licu kad govoriš.

Volim slušati kad mi pričaš, mogla bi tako danima sjediti i slušati te. Volim zvuk tvoga glasa, način na koji govoriš, zapravo, volim sve vezano uz tebe.

Pitaš me: „Kako si ti?“

Ne pitaj me to, sve me možeš pitati ali me ne pitaj kako sam. Što da ti kažem..boli..boli toliko da bi vrištala,razbila, a šutim i smješkam se. Boli toliko da bi umrla, a živim.

Bole me sve neizgovorene riječi i susreti koji se nikada nisu dogodili. Bole me sve zablude i osamljenosti, boli me svaka minuta bez tebe a prošle su godine, desetljeća..cijela jedna vječnost.

Pitaš me volim li ga. Jao, što da ti kažem?  Dobar je,voli me, jako, a ja.. moje srce je  ostalo tamo negdje u školskim klupama, davno , davno.

Ne usudiš se pitati: „Voliš li me?“  vidim ti to u očima, a znam da odgovor znaš. Ionako nema smisla, što god da kažem, nema smisla. Moje kose su sijede, tvoje ruke su umorne..samo smo dvoje ljudi koji su na pravom mjestu u pogrešno vrijeme. Može li gore? Ima li gore?

Ne pitam te ništa, a što da te pitam kad mi tvoj pogled sve govori, sve znam. Riječi su ionako suvišne.

I kako se ,opet, rastati?

Kako nastaviti živjeti kao da te nema, kao da te nikada ni nije bilo, kao da se nismo nikada susreli, voljeli?

Otvaraju se vrata, jedna za tebe, jedna za mene. Zovu nas!

Moja ruka lagano klizi iz tvoje. Svatko ide na svoju stranu.

Od tog posljednjeg dodir zadrhtaše i neb i zemlja, raj i pakao. Zaplakaše i anđeo i vrag.

Ali ne i mi. Nema smisla. Čemu?

Ili ipak.. tko zna..možda jednom nekada, negdje u nekom drugom životu…

Zbogom ljubavi srest ćemo se u vječnosti!