Jesmo li toliko duboko smo zagazili u licemjerstvo da ga više ni ne prepoznajemo i doživljavamo ga kao “ispravno i istinito”
Svi o sebi volimo misliti kako smo dobri, ispravni, istiniti i moralni dok su oni drugi sve suprotno, lažljivi, nemoralni licemjeri…
Međutim je li to stvarno tako?
Jesmo li mi licemjeri kad nas netko pozove na kavu s kim ne želimo piti kavu a mi se izgovaramo nedostatkom vremena ili ne znam čime umjesto da kažemo: “Ne želim piti kavu s tobom!” ili se “to tako radi.”
Jesmo li mi “Istiniti” kad npr. sretnemo osobu koja prolazi kroz teško vremensko razdoblje i izgleda grozno pa joj kažemo “Izgledaš grozno daj se sredi malo.” pa onda tu osobu dotučemo do kraja Ili smo bešćutni…Da li bi bili manje “istiniti” kad bi našli nešto lijepo pa rekli: “Gle kako je ti je ovo lijepo!” i na taj način ju podigli malo jer ta osoba ne treba VAŠU “istinu” ona treba VAŠU ljubav i sućut.
Jesmo li mi zaista “pošteni” ili samo nismo imali priliku biti “nepošteni”
Jesmo li mi zaista “moralni”, ali baš moralni u svakom pogledu, ili samo volimo to misliti o sebi
Kod nas postoji jedna fina izreka: “Prilika čini lopova”
Jesmo li mi zaista ono što mislimo o sebi ili samo nismo imali priliku pokazati suprotno, ALI ako smo i napravili nešto što nije “po našim mjerilima” lako pronađemo ispriku za svoje postupke dok nekoga drugoga za to isto razapnemo na stup srama.
Kad smo mi to, naše mišljenje i stav, postali mjerilo za bilo što?
Tko sam ja da sudim nekom?
Nisu li baš takvi “dobri” “moralni” i pošteni” u Evanđelju nazvani licemjeri, farizeji?
Ono što jedino znam jest da ništa ne znam .. ali to nije ništa novo.. i ono što još znam jest da smo mi svi ljudi što znači da smo svi grešni i lažni.. netko manje netko više.
Netko svoju masku bolje nosi pa se čini kao njegovo pravo lice, a nečija se prepozna odmah….
Uredu je nositi maske u javnosti ne mora svatko znati sve o nama (prihvatljiva laž, mada je laž- laž i ne postoji prihvatljiva i neprihvatljiva).. ALI… problem nastane kad te maske ne skidamo ni kad se pogledamo u ogledalo.. i masku na licu doživljavamo kao svoje lice i sve uvjerimo kako smo to mi!
Nismo li baš mi spremni osuditi bez porote i suca ljude koji se usuđuju biti ono što jesu?
Tko neće osuditi i kloniti se lopova koji sam za sebe prizna da je lopov?
“Budite iskreni prema samom sebi, a iz tog slijedi, nakon što nakon noći slijedi dan, da ni prema kome ne možete biti ne iskreni!” (Shekspir)
ALI.. koliko nas je iskreno prema samom sebi?