SUTRA JE NOVI DAN

Otvorila je vrata i izašla na svježi zrak.  Unutra je bilo jako zagušljivo, več se pomalo gušila i godio joj je friški zrak. Duboko je udahnula da razbistri i sabere misli i osjećaje.  Stajala je tako neko vrijeme i disala duboko.

Pomalo je postajalo  sve  hladnije i već je razmišljala da se vrati unutra kad je začula korake koji  su se približavali. Nije se okretala, nije ju zanimalo tko dolazi bila je zabavljena svojim mislima.

„Je li ti hladno?Da te ugrijem“ Začula je  poznati glas i osjetila tople ruke koje su je cijelu obgrlile. Zaledila se. Htjela se odmaknuti i odgurnuti ga, htjela je nešto reći, ali nije se mogla ni pomjeriti ni izustiti ni jednu riječ. Zaustavila je dah, nije se usudila ni disati.

Stajali su tako ćutke ne mareći tko bi ih mogao vidjeti.

„Da te odvezem kući ?“ upitao je

„Imam prijevoz.“ Uspjela je progovoriti  „a, i rano je  nisam još planirala kući.“

„Jesi li sigurna?“ upitao je glasmo koji ju je natjerao da se okrene i pogleda ga.

„Ne“ odgovorio je netko tko nije ona ali govorio je njenim usnama

„Idemo“ kratko je rekao i krenuo prema automobilu. Bez riječi je pošla  za njim

Sjeli su u auto i krenuli, Na radiju je svirala neka glupava muzika ali nikoga nije bilo briga jer ju nije nitko nije ni čuo

Vozili su se šuteći. Uzeo ju je za ruku. Skoro se onesvijestila od siline emocija koje je osjetila u tom momentu. Bubnjalo joj je u ušima.

Njedanput je skrnuo  na proširenej uz cestu i zaustavio  auto. Zbunjeno se okrenula prema njemu,  a on se nagnuo i polubio ju nježno kao da se boji da bi ju mogao povrijediti, polomiti.

Uzvratila jenajprije  bojažljivo i nježn a onda slobodno i strasno.

Ljubili su se neko vrijeme a onda se naglo odmakal pogledala ga vragolasto i rekla: „Nismo li prestari za ljubakanje u autu?“

„Nismo.“odgovorio je „ Ne govoriš li ti da su godine samo broj?“ glasno se nasmijala  drago joj je bilo da se sijeća jednog njihovog razgovora jedanput.

„U ovom slučaju ne jer nam kosti škripe.“ Rekla je kroz smijeh

„Da uzmemo sobu negdje?! Pitao je kao da je to najnormalnija stvar na svijetu.

Nije se iznenadila ni šokirala i čudeći se sama sebi rekla: „ A gdje kad nas ovdje poznaju;  ili mene ili tebe?“

„ Ne brini , snaći ću se.“ Rekao je i pokrenuo auto.

Vozili su se negdje, nije znala gdje a nije ju ni brigalo. Ubrzo su se Zaustavili  pored nekog objekta usred ničega. Nije imala pojma da ovakvo nešto uopće postoji tu u blizini, doduše nikad ni nije išla na tu stranu.

Izašli su iz auta. Na recepciji ih je dočakao neki dečko koji nije skidao oči s mobitela.

Objasnio mu je da su na putu i kratko bi odmorili dok ne krenu dalje. Pružio mu je neki list papira koji je potpisao, platio mu a ovaj mu je dao ključ i ne dižući pogled s mobitela rekao: „ Uz stube desno.“

Ušli su u sobu, nije bilo puno stvari ali bilo je čisto.

Spustila je torbu na stolić pored kreveta i polako se okrenula prema njemu. Poljubio ju je i sve je nestalo. Pogubili su se, tu večer postojali su samo njih dvoje  i nitko i ništa više.

Sve čežnje skupljane desetljećima oslobodile su se i pretvorile njihova tijela  u divnu sinfoniju ljubavi.

Ležala je pored njega i gledala ga. Pogledao ju je „Reci mi molim te da ne sanjam, da si tu. Da nećeš nestati kad te ponovno dodirnem.“

Osmijehnula se „Tu sam! Neću nestati slobodno me dodirni!“

Polako kao da se zaista boji da će nestati dodirnuo ju je.