Noćas sam te mogla voljeti
samo da je raspored zvijezda drugačiji bio
Noćas sam te mogla ljubiti
samo da si to htio.
Noćas smo mogli postati jedno,
s tijelom tvojim bih se stopila.
Samo zbog zvjezdanog rasporeda,
sami smo u svojim svjetovima.
Po stoti puta čujem si uzdah
i svaki puta drugačije zvuči.
Zatitra li i tebi srce na pomisao;
i da li te ista bol muči?
Noćas smo mogli stvoriti svijet.
Ukrasti naš mali dio,
skriven od svih što ljubav slute,
ali dovoljno moj nisi bio.
Ana Grdović
Lijepo je čitati i osjetiti taj tvoj rast u poeziji. Izvrsna rima i pjesma je poput uzdaha same duše. 🌹🍷