BOLIŠ ME LJUBAVI

Zabolio si me noćas.
Sa lijeve strane napravio duboku ranu koja ne prestaje krvariti.
Iz sna me trgne tvoj glas, a tebe nema.
Zabolio si me tako i noć prije,
i boljet ćeš još noćima, danima, godinama.
Dani mi nekako prođu.
Okupiram se stvarima koje mi brane da mislim na tebe, ali noći..ahhhhh..
Noći, mili moj!
One govore glasnije od razuma.
I zvijezde mi blješte u oči, mjesec se namjerno ruga svojom mjesečinom.
Svaka noćna životinja je pod mojim prozorom,
i svi mi se rugaju.
U glas!
Znaju da me boliš,a ja tako izmorena grlim tvoj jastuk.
Još miriše na tebe.
Spavam u tvojoj majici i tuširam se tvojom kupkom.
Otišao si u žurbi,a mene nisi poveo.

Zabolio si me noćas, milo moje.
Znam dok mi se mjesečina ruga i dok mi sove huču pod prozorom
ti vadiš svoj mač i tjeraš ih od mene.
Znam da se sa njima boriš cijelu noć
i da tek pred zoru oni gube bitku, a ja hvatam malo sna.

Boliš me ljubavi još uvijek.
Otišao si u žurbi i nisi me poveo,
a rekli smo da svugdje idemo skupa.

Znaš onaj oblak što si rekao da ti liči na mene
i onaj trag aviona je pramen kose koji mi sklanjaš sa lica?
Vidim ga svaki dan i samo se nasmješim
jer znam da si tamo ti i gledaš me.

Boliš me ljubavi.
Zašto me nisi poveo?

Ana Grdović