Kada se moj prah jednoga jesenskog dana, možda na datum moga rođenja, raspe po nekoj prtenoj stazi moga djetinjstva
rodit će se neka druga ja.
Kad me jednom ne bude tu, gdje jesam sada,
sa onom drugom stranom vezat će me tek tanke niti života
i ležat ću mrtva, još nerođena,
slutit ću zrak između dva tijela.
Jedno sam sada, a drugo ću tek biti,
možda ponovno na prtenom puteljku moje prošlosti na kojem će se ponovno rađati neko novo sutra.