Jedno vrijem sam živjela u Hamburgu, došla sam u kratku u posjetu rodbini pa ostala skoro dvije godine. Hamburg je , inače, lijep grad prepun zelenila, jako čist i uredan. U to vrijeme nije bilo puno stranaca pa nije bio prenapučen kao npr. Berlin. Kratko vrijeme nakon što sam došla strina mi je rekla da jedna naša žena traži nekoga tko bi joj čuvao djecu.
Rekla je da ima dva sina i da je razvedena. Muž joj je ostavio kuću na periferiji Hamburga gdje živi, studira i ne radi jer joj je muž neki lovator koji joj šalje alimentaciju koja joj je dovoljna za dobar život, i omogućiva joj da studira. Spremna je dobro platiti jer želi nekoga našega kako bi djeca djeca naučila naš jezik što bolje. Mislila sam se „Što da ne?!” Ionako nisam imala nikakvih planova s obzirom da mi je bila odbijena studentska viza za studiranje u Berlinu. Nazvala sam ženu i dogovorila sastanak.
Našle smo se. Ona je bila zavidne vanjštine: visoka, duge crne kose i malo tamnijeg tena, par godina starija od mene, sređena, njegovana, dotjerana. Objasnila mi je da ima dva sina, stariji ima 6 godina i ide u prvi razred, mlađi 4 i ide u vrtić. Moje bi bilo da ih pokupim najprije starijeg iz škole ovisno od toga koliko je imao obveza, uglavnom negdje između 12 i 14 h, pa onda mlađeg iz vrtića, dovedem ih kući, dam im jesti ako nisu jeli, mlađeg treba staviti spavati popodne a starijem pomoći oko zadaće. Ja bi se brinula o njima do 6h tada bi ih ona preuzela i ja bi bila slobodna.
Plaća koju je nudila je bila izvrsna i pristala sam. Rekla je da će sutradan doći po mene da mi objasni kako da dođem do nje javnim prijevozom i da mi pokaže gdje je škola i vrtić i da kaže učiteljici i tetama da ću ih ja ubuduće voditi kući. Taj dan bila je i ona s nama kako bi se ja i djeca malo prilagodili, od sutra sam trebala biti sama.
Kuća je bila prizemnica s podrumom, garažom i malenim dvorištem oko kuće. Djeca su bila divna lijepo odgojena i nisu pravili nikakve probleme, brzo smo se sprijateljili, i nas dvije smo se uskoro i sprijateljile. Kad bi ja dovela djecu kući ako ona nije bila na faksu popile bi kavu, ona bi se malo družila s djecom tako sam saznala da je samo 4 godine starija od mene. Ispričala mi je da je muž dobio posao u Americi i htio se odseliti ona nije htjela i tako su se razveli. Ostavio joj je kući i šalje joj pristojnu alimentaciju dok studira, kad završi neće više biti toliko visoka, da želi da majka djece bude obrazovana mada ga djeca ne interesiraju previše i slabo ima kontakta s njima. Ni djeca ga nisu nikada spominjala, nije mi to bilo čudno.
Jednoga dana mi je rekla da treba razgovarati sa mnom. Kad sam došla rekla je da za 15 dana ima važan i težak ispit i da joj je potrebna za to vrijeme puna koncentracija pa ako bi ja mogla preuzeti za to vrijeme cjelodnevnu brigu o djeci, dobro će mi platiti. Trebala sam ujutro starijega spremiti u školo i ispratiti na bus ,koji je stajao pred kućom, a mlađega odvesti u vrtić, obaviti kupovinu i kasnije ih pokupiti. Ona bi ih okupala i spremila spavati samo što bi morala stanovati kod nje i paziti ih i po noći.
Malo mi je to bilo čudno zašto po noći kad je ona tu, ali je ponudila dobru plaću i ja sam pristala. Rekla je da ne moram brinuti o hrani jer ima restoran koji im svaki dan dostavlja ručak ja ga samo trebam preuzeti. I tako sam se preselila kod nje. Nakon što bi ih stavila u krevet tražila je da ju ne uznemiravam.
Jednu večer probudila sam se bez nekog posebnog razloga i nisam mogla zaspati. Sišla sam u kuhinju da se napijem vode i vidjela ju kako sjedi za kuhinjskim stolom s bocom viskija ispred sebe i plače. Zastala sam, nisam bila sigurna da li da se vratim ili da uđem, odlučila sam ući pa što bude. Sjela sam pored nje i pitala ju što se dogodilo.
„Život” rekla je „jebeš ti ovakav život!” rekla je.
„Pa, znaš moglo je biti i gore. Što ti fali? Ima žena koje moraju raditi cijeli dan i djeca, kuća i škola a ti makar imaš bivšeg muža koji te financira iako nije tu, ne moraš raditi.” rekla sam misleći što se ima žaliti.
Raspalila je se smijati: „ hahahhahahahahh muža!” smijala se sve jače. Pomislila sam da je pukla pod pritiskom ispita koji je imala.
„Nema nikakvoga vražjega muža!” rekla je naposljetku kad se prestala smijati. Začuđeno sam ju pogledala. „Ovo sve što vidiš „ pokazala je rukama oko sebe „sve sam to ja sama zaradila i stekla. Sama! Nitko mi nije ni marke poklonio!”
Sad sam tek bila zbunjena: „Ali ti ne radiš nigdje!” rekla sam.
”O da draga radim i te kako radim. Ja sam eskort dama!”
Najprije sam mislila da nisam dobro razumjela pa sam priupitala: Molim!”
„Da, da draga..dobro si čula!”
Onda sam pomislila da se šali: „To ti mene zezaš? Zar ne?!”
„Šokirani si ha!? Rekla je „Možeš se slobodno sablažnjivati koliko hoćeš i slobodno spakirati kofere i otići jer ja nisam društvo za tebe.”
Kad sam došla k sebi rekla sam: „ Da šokirana sam .” rekla sam „ ‘Ko ne bi bio? Svi smo povjerovali u priču o bogatom bivšem mužu i ja još uvijek ne mogu da vjerujem u to što sam čula, ali nisam sablažnjena. Svi mi u životu često puta moramo raditi stvari koje ne želimo, koje moramo iz ovog ili onog razloga i tko sam ja da prosuđujem tvoje razloge.”
Ponovno je briznula u plač. Kad se malo pribrala počela je pričati. Udala se za momka koji je bio rođen i odrastao u Njemačkoj. Došao je na ljetovanje kući (ona je bila negdje iz Bosne) upoznali su se, ona je bila lijepa zgodna i htjela je pobjeći iz selendre i u njemu je vidjela priliku za to, a on je htio našu ženu i ubrzo su se vjenčali i otišli u Njemačku. (njegovi ju nikada nisu prihvatili i nisu htjeli da čuju za nju.
Ona je za njih bila lovac na papire i samo je loše utjecala na njihovog sina) Jedno vrijeme su normalno živjeli on je radio ona je učila jezik, uskoro je ostala trudna pa se nakon rođenja djeteta morala brinuti o njemu. Onda je opet ostala trudna i već dok je bila trudna počeli su problemi, muž joj je dobi otkaz, našao je drugi posao ali i tu je brzo dao otkaz tako da su bili na socijali. Kad se dijete rodilo počeo je odlaziti od kuće i sve rjeđe se vraćati, jednoga dana naprosto se više nikada nije vratio, ona ga nije ni tražila, nije ju zanimalo di je jer joj je već bilo dosta takva života. Ostavio ju je samu bez para i posla sa dvoje male djece i slabim znanjem jezika. Potražila je pomoć od socijale dok se ne zaposli.
Uskoro je našla posao u nekoj praonici rublje u bolnici ali plaća je bila slaba i bez pomoći socijalnog ne bi preživjela. Jedva su preživljavali a ona se ubijala od posla. Onda je čula za neku našu ženu koja je imala agenciju za čišćenje pa ju je nazvala makar je posao lakši.
Kad su se našle ova joj je mogla dati posao ali rekla je da bi joj radije ponudila nešto bolje jer je jako lijepa i zgodna pa šteta da se lomi za siću. Rekla joj je da ima i agenciju za eskort i da ako želi može raditi tu kod nje. Rekla je da je zarada izvrsna i da dosta cura radi i studira a nakon faksa nađu si pristojan posao.
„Pristala sam nisam baš ni razmišljala bila sam previše očajna.” rekla je „Ona me je odvela kupila mi kompletnu garderobu, šminku sve. Odvela me vizažistima da me nauče kako se srediti i rekla je da će mi to odbijati od zarade. Prvi klijent bio je neki neugledni trgovački putnik, ali nije tražio seks i bila sam mu zahvalna, međutim uskoro je došlo i to.
Prvi put je bilo užasno ali poslije se navikneš. Uskoro sam našla bolji stan, upisala tečaj jezika jer s mojim lošim njemačkim nisam mogla dobiti bogatu klijentelu. Lagano sam se probijala, bila sam ne samo lijepa i zgodna već i pametna, ljubazna i šarmantna što su neki klijenti izuzetno cijenili i uskoro sam izlazila samo s elitnim klijentima koji su me sve više i više počeli tražiti i privatno van agencije.
Za dvije godine uspjela sam zaraditi dovoljno za kuću, a onda sam upisala i fakultet. Sad radim sama i izlazim samo s par najelitnijih klijenata koji ne žele da izlazim sa svakim i žele da sam im dostupna kad im zatrebam. Pare za njih nisu problem kao što vidiš. Kad završim fakultet preselit ću se u drugi grad, pomoći će mi da nađem posao i živjet ću normalan život.
Priču o mužu sam izmislila zbog naših ljudi, i znaš kakvi su ne bi mi bilo mjesta među njima da su znali, a ja nisam htjela potpuno izgubiti kontakt s našim svijetom. Naši su ipak naši kakvi god da jesu. Tebe sam pozvala jer mi se žena koja mi je noću čuvala djecu razboljela, a nisam htjela neku iz agencije. Ne mogu cijelu noć ostaviti djecu nekome nepoznatom koliko god da je agencija pouzdana i provjerena. Eto sad znaš cijelu priču i ako želiš možeš slobodno ići snaći ću se ja i do sad sam se sama snalazila.”
Moram priznati da sam razmišljala neko vrijeme i bila u nedoumici, o ovakvim stvarima samo gledaš na TV i čitaš u novinama i to su uglavnom teške priče pune droge, alkohola i nasilja, i dešavale su se tamo negdje. Ovo je bilo nešto sasvim drugo, ali kako su me oduvijek zanimali ljudi koji žive i razmišljaju van okvira odlučila sam ostati. Naravno to je značilo da nikome ništa ne smijem reći jer bi nastala panika, a nisam ni planirala jer nisam netko tko okolo priča o tuđim životima.
„Ostat ću.” rekla sam „ne znam do kad ali koliko god budem u mogućnosti.”
„Ja imam još nekih godinu i po i gotova sam s faksom, bila bi sretna kad bi mogla toliko ostati, sad znaš da pare nisu problem.”
„Ma nije do para nego nemam baš slobodnog vremena.” rekla sam. Nije baš da sam imala neko društvo tamo ali ipak nisam htjela non stop biti vezana.
„Nije problem rekla je. Uvijek se možemo dogovoriti, samo mi reci kad želiš slobodno, a možemo i skupa izaći ponekad, uzet ću ženu iz agencije na par sati pa možemo otići na neka mjesta da ti pokažem gdje i u kakvim krugovima se ja krećem…ali da ti nije palo na pamet krenuti mojim stopama.” obadvije smo se nasmijale
„O, neću ne brini! Nemam ja želudac za to!”
Razmišljala sam koliko čovjek mora biti očajan da pristane na takvo nešto. Koliko mora biti teško voditi dvostruki život i koliko jaka mora biti motivacija da se to sve izdrži. Nisam ju opravdavala niti osuđivala, zapravo nisam uopće imala dobro ili loše mišljenje o tome što ona radi. Naprosto sam to prihvatila i odlučila tu situaciju iskoristiti kako bi stekla uvid u neki svijet kojem inače nikada ne bi imala pristupa. Uvijek su me zanimali ljudi „preko granice” Da napomenem čim sam došla u Hamburg tražila sam da me odvedu na St. Pauli ( za one koji ne znaju to je mjesto gdje se odvija noćni život Hamburga. Hamburg je inače najveća riječna luka u Europi. Sve ljudi s margine društva možeš naći u St. Pauliju)
Ostala sam dok nije diplomirala. Nikad nije pričala o svojim klijentima niti o svom „poslu”. Kad je imala vremena znala me je izvesti na mjesta od kojih mi je zastajao dah. Moram priznati da je to sve skupa bilo nezaboravno iskustvo. Meni je to sve bilo zanimljivo za vidjeti ali nikad nisam poželjela biti dio toga. (Nažalost na mjestima di me je vodila slikanje je bilo strogo zabranjeno tako da nemam ni jednu sliku i tamo se dolazilo samo po preporukama) S vremena na vrijeme znala je biti ono „dosta mi je svega” ali izdržala je do kraja.
Nakon diplome (zaboravila sam reći studirala je nešto što bi kod nas bio socijalni rad. Htjela je raditi sa djevojkama i ženama poput nje) odlučila je prodati kuću i odseliti se u neki mali grad na jugu Njemačke a ja sam se vratila kući. Lekciju koju sam s njom naučila nikada nisam zaboravila i te dvije godine promijenile su mi cjelokupni pogled na svijet i stvari oko mene. Nikad više ništa nisam uzimala ništa zdravo za gotovo i nikad više prosuđivala nekoga na osnovu onoga što kaže ili kako izgleda, uvijek bi tražila pozadinu svega jer sam naučila da stvari nisu onakve kakve se čine.
Ne znam da li je to bilo dobro ili loše.. Što je najvažnije naučila sam prihvaćati ljude i stvari nekako kako bi rekla bez predrasuda. Postala sam puno otvorenijeg uma i bez lažnog moraliziranja bilo kome. Ništa me više nije moglo šokirati.
Pingback: ŽIVOT POSLIJE ŽIVOTA | Price iz života