Novi početak
U novom sam gradu, u novom stanu. Jednosoban je, renoviran. Imam prekrasnu malu terasicu, pogled na park, udaljena od glavne prometnice, novi početak!
Novi posao donio mi je i nova poznanstva. Kolektiv je dobar, žene mojih godina. Nisam se mogla potužiti, lijepo mi je. Napokon dišem punim plućima. Djeca mi dođu često u posjet, ponekad idemo zajedno na ručak.
Osjećaj je divan, radujem se svakom novom danu. Nedavno sam šetajući gradom srela staru prijateljicu Barbaru koju nisam vidjela 20-tak godina. Malo je starija od mene, ali još uvijek lijepa i elegantna. Čak štoviše, plijeni poglede. Veli mi, razvela se, da, i ona nakon 30 i kusur godina braka. I ona ima svoju nevjerojatnu priču i borbu.
Počela sam se pitati koje je krizno vrijeme u braku?! Što se toliko promijeni u ljudima da se više ne mogu ni gledati ni pronaći način za razgovor. Bilo kako bilo nas dvije smo imale puno toga zajedničkog, i u mladosti, a posebno sada izmjenjujući iskustva. Život je krenuo nekim novim pravcem i ja sam mu se prepustila u punom smislu riječi. Ne mogu reći da mi R ponekad ne prođe glavom. Ostala je praznina i nikada objašnjenje za njegove postupke. Mogla sam ga nazvati gadom, jer na koncu konca nije mi ni ostavio izbora za nekim boljim epitetom, ali o njemu se nisam raspitivala, nije se javljao i pustila sam vremenu da donese zaborav. Supruga sam znala čuti vezano za djecu. Njegova zgođušna i mlađahna plavušica ostala je trudna i koliko sam načula, od djece, više mu nije bila toliko privlačna i on je krenuo po starom – švrljati.
Ah, ta sudbina. Žao mi tog nerođenog djeteta. Ono ničemu nije krivo, kao što moja djeca nisu bila kriva, ali ja sam ih nekako vješto čuvala od istine i oni su imali, mogu reći, sretno djetinjstvo. Bio je topao nedjeljni dan. Ljeto se pokazivalo na svakom koraku. Ljudi su po parkovima upijali svaku sunčevu zraku. Shoping centri i kafići bili su puni. Odlučila sam popodne provesti sama obilazeći trgovački centar. Trebala sam koju zgodnu krpicu jer sam sa frendicom dogovorila idući vikend van. Lagana večera i šetnja, a čula sam da na glavnom trgu svira moj omiljeni bend. Ah, da.. upisala sam fitness sa frendicom. Godi tijelu i psihi.
Kupila sam si prekrasnu bordo haljinu, dubljeg dekoltea, malo do ispod koljena. Lijepo je ocrtavala moju novu figuru. Crne sandale i bordo/crni nakit. Još moram frizeru i spremna sam za vikend. Subota, 20:00 frendica zvoni, i ona se zbegecala. Prave mačke u godinama, hahaha. Stigle smo prvo u naš omiljeni restoran, počastile smo se prvo čašom crnog vina. Zezale smo se i opustile koliko god smo mogle. Završile smo sa večerom i željele smo otići malo do trga. Prijateljica je morala do toaleta. Ostala sam na trenutak sama za stolom kada mi je s leđa prišao netko i rekao ‘dobro večer’. Prošla me je neka toplina tijelom. Glas je bio poznat. Okrenuvši se ugledala sam dobro poznate plave oči koje su podsjećale na dom. R je stajao ispred mene. Paola još uvijek me ostavljaš bez daha, nastavio je pružajući mi ruku.
Zbunjeno sam odgovorila
– Što radiš ovdje?
Došao je poslom, veli, i baš je morao u isti restoran. Bio je sam. Prijateljica je došla i upoznala sam ih. Odmah je znala o kome se radi. Ispričala sam se i rekla da moramo krenuti.
Dok sam odlazila, izustio je
– Htio bi te vidjeti!?.
Odjurila sam. Ne, ne želim ga vidjeti. Moje srce i moj um su prihvatili da je on bio trenutak, greška, završeni dio života. Sretna sam napokon! Nitko mi više neće to pokvariti. Naravno da mi večer više nije tekla isto. Hrpa emocija kupila mi se u grlu. Srce mi je tuklo sto na sat prisjećajući se svih naših trenutaka. Tuga i ljutnja miješali su se konstantno, ali bilo je vrijeme da dobijem završetak te priče, k vragu! Zaslužila sam to da bih mogla nastaviti sa životom onako kako sam zamišljala. Nisam znala kako doći do njega. Niti gdje je odsjeo ni koliko će još tu biti. Pokušala sam preko interneta pronaći njegov broj, ali bez uspjeha. Stari broj nije bio u funkciji, ali ja sam imala isti. Mogao me nazvati.
U trenutku kada sam pomišljala da se sve događa sa razlogom i da trebam ostati pri mišljenju da je jednostavno bio gad, zazvonio mi je mobitel. Javila sam se i dobro poznat glas javio se sa druge strane. Želi me vidjeti i objasniti mi što se dogodilo. Trebala sam to. Završetak iz njegovih usta.
Pristala sam. Sutra dan sastali smo se u parku. Nisam željela piće, jelo. Željela sam sjesti na klupu i samo čuti te razloge koji su me ne tako davno slomili.
Prvo što sam rekla, bilo je :
– Kojeg vraga sada hoćeš nakon svega?
Nije bilo osmjeha na njegovom licu. U očima sam po prvi puta vidjela sivilo umjesto njegovih nebesko plavih očiju.
– Paola, znam da sam te povrijedio. Činjenica da si danas ovdje govori koliko si me voljela. Voljela, – ponovio je.. Nisam htjela reagirati na to. Čekala sam objašnjenje.
– Kada sam ti rekao da sam na poslovnom putu bio sam sa suprugom u Zagrebu. Pronašli su joj nešto maligno na ruci, slično mladežu. Uzeli su dio za biopsiju, a ona nije željela ostajati u bolnici dok nalazi ne budu gotovi. Vratili smo se kući i dobili poziv od kućnih prijatelja da provedemo koji dan kod njih na vikendici. One su si dobre, valjda je htjela zabaviti ju malo, a ja jednostavno nisam imao srca odbiti je, a tebi nisam znao što reći. Bio sam čvrsto odlučio ostaviti ju i svoj život početi sa tobom. Nisam ti nikada lagao za svoje osjećaje.
Ostala sam u šoku. Nalazi su bili gotovi. Bilo je ipak benigno, ali ona mi je rekla suprotno. Zahtijevala je biti sama u Zagrebu, iako sam htio biti uz nju. Nisam ju mogao ostaviti u tom trenutku. Uklonili su joj tu izraslinu. Meni je rekla da je dobila 5 kemoterapija, koje nisu invazivne i želi biti sama. Moram priznati da sam inzistirao da ja budem u hotelu dok je ona u bolnici, ali ona nije pristajala na to. Rekla je da je njena sestra uz nju i ona joj je dovoljna. Nakon mjesec dana tog navlačenja pokušao sam te naći na poslu, htio sam ti sve objasniti, ali rekli su da si dobila premještaj.
Čuo sam od poznanika gdje si, ali sam mislio da je najbolje da ti ne remetim mir jer ja sam bio u kaosu. Vratila se iz “bolnice” vidno mršavija. Pomislio sam kako ju je sve to iscrpilo. Kuhao sam joj, spremao, čistio i bio na raspolaganju 24/7, iako mi je na poslu bila ludnica. Čak sam mislio uzeti ženu da ju njeguje, ali nije pristajala na to. Jedan dan sam hitno morao na posao. Rekla je da može ostati sama. Nije bila slaba, samo mršavija. Čak sam bio iznenađen brzinom oporavka.
Otišao sam i u uredu shvatim da sam doma zaboravio važne papire. Morao sam se vratiti. Kuća je bila zaključana, pomislio sam možda je otišla malo do susjede. Jedino je tamo mogla ići sama, kako je govorila. Morao sam ući na stražnji ulaz jer tamo držim rezervni ključ. Stražnja vrata nisu bila zaključana. Ušao sam u kuću i čuo lupkanje i njen glas. Potrčao sam niz stubište misleći da joj je pozlilo, ali imao sam što vidjeti. Moja Paola, zajecao je. Prvo na što sam pomislio bila si ti! Koliko bola nam je oboma nanijela. Zatekao sam ju sa drugim! Onim istim klinjom od prije. Ništa nisam uspio reći. Samo si mi ti bila u glavi.
Par dana sam spavao u motelu razmišljajući da te nazovem i potražim, ali zarekao sam se sam sebi da ću pred tebe doći kao slobodan čovjek. Sva ta njena bolest mi je prolazila glavom. Njena inzistiranja da bude sama u bolnici, držala me kao njegovatelja samo da joj budem na oku, a ona je radila što želi. Ona je davno saznala za nas i željela nas rastaviti. Bolest nikada nije postojala. Ona je, moja Paola, išla na liposunkciju, a sestra joj je pomagala u svemu. Sa tim dečkom nikada nije ni prekinula. Cijeli mi se grad smijao. Kada sam to sve saznao potegnuo sam brakorazvodnu parnicu. Danas pred tobom stoji slobodan čovjek i moli te za oprost… Volim te Paola!
Nastavak uskoro…
Paola C